Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Treća kroz godinu
Čitanja: Iz 8, 23b – 9, 3; Ps 26, 1. 4. 13-14; 1 Kor 1, 10-13. 17; Mt 4, 12-23 ili kraće Mt 4, 12-17.
Evanđelje dana (Mt 4, 12-23)
“Nastani se u Kafarnaumu da se ispuni što je rečeno po Izaiji.”
Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.
Razmišljanje
Današnje Evanđelje govori o tami u kojoj se počesto nalazimo. Poput narod što je sjedio u tmini i mi se prečesto nađemo ukočeni, ušutkani, strahom, nemoću, navikom ili zabrinutošću za materijalno, prolazno, sitno, sklupčani. I iznenada taj narod što je sjedio u tmini, kako kaže Evanđelje, vidje, dakle ugleda, napravi neki pomak unatoč klonulosti u kojoj bijaše do grla. Što je narod u tami vidio? Što ga je pokrenulo? Svjetlost vidje veliku, ne malu, nego VELIKU. Čim je se pojavila, samo je prodrla u mračnu i zaleđenu čovjekovu zbilju, jer je bila svijetla i živa. Svjetlost je suprotnost stagnaciji i tami u kojoj se počesto nalazimo. Svjetlost velika što raspršuje mrak i tamu rasvjetljava sve aspekte našega života i omogućava nam da prodremo u samu srž onoga što proživljavamo. Zrake ove Svjetlosti čine da obrisi, slike, boje našeg života, dobivaju svoje pravo značenje, pravi smisao koji im je dao Bog Otac – Stvoritelj. Onaj narod što je sjedio u tmini zahvaljujući svjetlosti napokon može jasno vidjeti gdje se točno nalazi i kamo mu je ići. To je Božji pogled na tu stvarnost. To je poziv da zahvaljujući Svjetlosti Velikoj – samome Bogu, ponovno doživimo obnovu duha kao i sve na što spadne svjetlost ponovno oživljuje. Bog danas poziva i mene i tebe na susret sa Svjetlom Velikim koje raspršuje mrak tame, nježno vraća boje životu, potiče na hod za Isusom koji se rodio – Bogom Utjelovljenim, Darivateljem života, vjere ljubavi i nade. Zapažaš li Svjetlost Veliku – Boga – u svome životu? Na što u tvome životu pada Božja zraka u želji da to oživi? Svakodnevno tragaj za zrakom Božje milosti u svome životu, a ona neka oživljuje tvoju vjeru, uskrsava nadu, raspaljuje ljubav prema Bogu i ljudima sukladno tvome staležom: bračnu, prema prijateljima, obitelji, subraći. Oblikuj svoj život u skladu s Božjom voljom. M.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
