Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Ivan Bosco, prezbiter
Spomendan
Čitanja: Heb 12, 1-4; Ps 21, 26b-27. 28 i 30ab. 30c-32; Mk 5, 21-43.
Evanđelje dana (Mk 5, 21-43)
„Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!“
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmijehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Razmišljanje
Jair ima vjeru, ali ta je vjera toliko slaba da nije u stanju jasno vidjeti da je Isus Bog živih unatoč tome što je njegova kći umrla. Krhkost vjere žene što je dvanaest godina krvarila očituje se u tome što nema hrabrosti zamoliti Isusa za ono što zna da može dobiti od Njega. To je razlog zašto mu prilazi u anonimnosti i skrivajući se. No, i ova krhkost dovodi do toga da se događa čudo i Isus pohvaljuje njezinu vjeru. Govoreći o vjeri u Mesiju, a to je sam Isus, upućuje na sljedeće: ova žena mora najprije raskinuti veze nepravednog zakona koji joj je branio da se približi bilo kome. A Jair treba odbaciti sve dobre savjete ljudi iz svog okruženja koji su mu savjetovali da prestane mučiti Učitelja jer mu je kći i tako već mrtva. Zahvaljujući hrabrosti svoje vjere Jair, unatoč svim savjetima, prilazi Isusu i događa se čudo. Vjera je sigurnost, uvjerenost u Božju blizinu. Isus je nas, koji puno više znamo o Njemu nego Jair i žena što je dvanaest godina krvarila, premda je naša vjera ponekad puno slabija, poučio da se kršćanska vjera temelji na riječima: Ne boj se! Samo vjeruj! Dakle: na jednostavnom prihvaćanju čitavim srcem da je Bog Otac i kao takav uvijek želi tvoje dobro i čuva te. Vjerovati znači nositi u sebi upravo takvu uvjerenost, živjeti kao što je Isus živio da bismo poput Njega mogli uspostaviti prisan odnos sa svojim Ocem. Neka nas Gospodin dotakne, neka ude u naše kuće bez obzira na sve one narikače koje Ga žele spriječiti u tome da nam iskaže ljubav, da nas izliječi i oslobodi. Samo ćemo tako i mi sami moći ljubiti, liječiti i oslobađati. Tako izvršavamo Njegove riječi: Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. (Iv 15, 14) W.Cz.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
