Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
PRIKAZANJE GOSPODINOVO – SVIJEĆNICA
Dan posvećenog života
Blagdan
Čitanja: Mal 3, 1-4; Ps 23, 7. 8. 9. 10; Heb 2, 14-18; Lk 2, 22-40 ili kraće Lk 2, 22-32.
Evanđelje dana (Lk 2, 22-40)
„Vidješe oči moje spasenje tvoje.“
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem sviju naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Razmišljanje
Danas u Crkvi slavimo Dan posvećenog života. Često za Bogu posvećene osobe kažemo da su to ljudi koji su svoj život posvetili Bogu, potpuno Mu se predali. No dobro je dok danas slavimo ovaj dan osvijestiti si jednu činjenicu, a to je da je Bog onaj koji se prvi dao nama. Marija i Josip donoseći danas u Jeruzalemski hram Isus pokazuju nam samu srž Božjeg djelovanja, a to je Božje neprestano davanje sebe ljudima. Bog se predaje u naše ruke ne zbog toga što smo tako dobri, inteligentni, snalažljivi. On želi biti s nama jer smo čudo Njegova stvaranja. Ni na koji način nismo u stanju zaslužiti na Njegovu ljubav koja je bezuvjetna. Prihvaćam li Isusa? Trudim li se da budem lijep i ugodan hram za Boga? K.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
