Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Sedma kroz godinu
Čitanja: Lev 19, 1-2. 17-18; Ps 102, 1-2. 3-4. 8 i 10. 12-13; 1 Kor 3, 16-23; Mt 5, 38-48.
Evanđelje dana (Mt 5, 38-48)
“Ljubite neprijatelje!”
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?
Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«
Razmišljanje
Evanđeoski odlomak koji danas razmatramo odnosi se na tzv. Isusovu besjedu na gori. Taj govor povezan je s neobično važnim događajem iz povijesti Izabranog naroda, a koji se zbio više od tisuću godina prije ove besjede. Naime, na gori Sinaju Bog je preko Mojsija dao Izraelcima ploče s Dekalogom, dakle Deset Zapovijedi. Obdržavanje ovih zapovijedi Gospodin će obilno blagosloviti i dati puninu života (vidi Pnz 28, 1-14). Nažalost, Narod koji je s velikim oduševljenjem prihvatio Dekalog, nakon određenog vremena, počeo ga je prilagođavati svojim >>potrebama<< bagatelizirajući, instrumentalizirajući i miješajući božanske principe s čisto ljudskim nahođenjima te tako izvrnuo prvotni smisao Božjih zapovijedi. Zato Isus, kao »novi Mojsije«, na Gori Blaženstava za novi ‘Izabrani narod’ koji će biti Crkva, ne samo da reinterpretira Deset Riječi, nego na platformi dotad obvezujućih zapovijedi proglašava novi, kršćanski moralni kodeks. Tako u odlomku koji danas razmatramo, Isus pokreće pitanje o tada važećim zakonima: osveta i odnos prema neprijatelju. Prvi od ova dva dopuštao je da se na zlo uzvrati istim zlom (Oko za oko, zub za zub…). U ono vrijeme i u onoj kulturi ovo se pravilo činilo čak i milosrdnim jer je ograničavalo neobuzdanu želju za osvetom: dopuštajući odgovor koji će ostati proporcionalan djelu koje je počinila druga strana, nimalo veći. Učitelj iz Nazareta ide korak dalje: A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Primjeri koje Učitelj navodi uopće ne označavaju nikakvu popustljivost i blagost naspram »ugnjetavača«<. Ta sam će Isus u trenutku kada Ga sluga Velikoga Svećenika ošamari stati u obranu Svoga dostojanstva i potruditi se dovesti do istine onoga koji Ga je povrijedio (usp. Iv 18, 19-23). U nalogu da se »ne opiremo Zlomu<< radi se o presijecanju začaranog kruga zla i osvete. Treba braniti, kako svoje dostojanstvo, tako i dostojanstvo druge osobe. Potrebno je boriti se za pravednost, staviti granicu zlu, ne dopustiti da se druge ranjava… Istovremeno, nije dopušteno na zlo uzvraćati drugim zlom jer se tako spuštamo na razinu agresora i postajemo mu slični. Ovdje obvezuje pravilo: Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. (Rim 12, 21) Slična je stvar i s odnosom prema neprijateljima. U Isusovo vrijeme ljubav je bila ‘ograničena’ na bližnje, dakle na one s kojima smo u krvnom srodstvu, sunarodnjake i prijatelje, a prema neprijatelju ili poganinu se može i drugačije postupiti. Isus se poziva na ljubav Oca Nebeskoga koji ne pravi nikakvu razliku između onih koji ljubav zaslužuju i onih koji ljubav ne zaslužuju. Isus Svojim dobrom daruje i zle i dobre, i Svoje prijatelje i Svoje neprijatelje. Ako želimo biti pravi kršćani, onda se moramo potruditi da Mu budemo što sličniji. J.G.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
