Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: Sir 1, 1-10; Ps 92, 1ab. 1cd-2. 5.; Mk 9, 14-29.
Obljetnica posvete crkve: Virovitica – sv. Leopold Mandić.
Evanđelje dana (Mk 9, 14-29)
„Vjerujem, Gospodine! Pomozi mojoj nevjeri!“
U ono vrijeme: Kad Isus siđe s gore i dođe k učenicima, ugleda oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: »Što to raspravljaste s njima?« Odvrati netko iz mnoštva: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemog duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.«
On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče: »Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.
Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.«
Razmišljanje
Isus u današnjem Evanđelju oslobađa dječaka od nijemog i gluhog duha. Ono što prethodi tom oslobođenju odnosi se na razgovor između Gospodina i oca toga djeteta. Gospodin se u Svojem djelovanju nije želio pokazati isključivo kao čudotvorac. On u svakom susretu s ljudima želi potaknut na obraćenje, promjenu srca i dati novi smjer života. Možemo promatrati oca koji je došao isključivo radi ozdravljenja svoga sina i nije previše mario za nekog tamo čudotvorca, Isus, Svojim provokativnim nastupom, uspijeva doći do oca. Jednom jedinom rečenicom dolazi do čovjekova srca govoreći: Sve je moguće onomu koji vjeruje. I odjednom, gledamo čovjeka koji je promijenio svoj način rješavanja problema; otvara svoje srce Gospodinu i izgovara nevjerojatno iskrenu molitvu. Fokusiranost na problem, a ne na Boga, može biti i u temelju naše molitve. A Gospodin želi da nam On bude u centru, da odvajamo svoje vrijeme za prebivanje u Njegovoj prisutnosti. Dokle god se tvrdo držimo svojih problema i ne želimo se zagledati u Gospodina, nećemo uspjeti napredovati u svojem duhovnom životu. To može biti i zapreka za uslišanost naših molitava. Vjera podrazumijeva povjerenje, povjerenje da nas Bog neće napustiti ni razočarati ako mu predamo svoje brige i probleme. Odlučimo se danas zagledati u Isusa, imati povjerenja u Njega. Možemo moliti zajedno s dječakovim ocem: Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri! I.O.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
