Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Subota
Privilegirani svagdan – Proljetne kvatre
Čitanja: Prigodna čitanja (str. 190-203) ili od dana Pnz 26, 16-19; Ps 118, 1-2. 4-5. 7-8; Mt 5, 43-48.
Evanđelje dana (Lk 7, 36-50)
„Oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo.“
U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«
Razmišljanje
Bez iskustva stvarne Isusove ljubavi, nemoguće je ljubiti. Svi smo mi grješni i slabi i zbog toga neprestano ranjavamo jedni druge. Kada promatramo svijet oko sebe, onda zaista možemo reći kako nije lako voljeti ljude. Često se zna čuti u narodu kako je najteže imati posla s ljudima. Takav stav proizlazi upravo iz našeg bolnog iskustva koje smo u životu više puta doživjeli. Ranjeno povjerenje teško je vratiti i zbog svega toga čovjek bježi od čovjeka. Isus Krist Svojim Utjelovljenjem ulazi u sva ta naša bolna iskustva. Lijek za nepovjerenje uvijek je ljubav i upravo zbog toga Isus u današnjem evanđeoskom odlomku toliko naglašava ljubav-i to ljubav prema neprijateljima. Zanimljivo je primijetiti da Isus ne sili Svoje učenike kad je ljubav u pitanju. Isus nigdje ne govori kako oni moraju svojom snagom ljubiti, već naglašava iskustvo Njegove ljubavi koju im je On darovao. Učenici su doživjeli trenutak u koje50 mu je Isus zakoračio u njihov život i pružio orim Svoju ruku prijateljstva. Kroz iskustvo hoda s Isusom, učenici su mnogo puta imali priliku promatrati način na koji je Isus ljubio druge ljude. Dakle, sami imaju iskustvo prihvaćenosti i ljubavi, ali također i uče kako treba ljubiti i razumjeti slabog i grješnog čovjeka, bio on i neprijatelj. Jer ljubav je sveza savršenstva. A samo je Bog Otac savršen. I na tu ljubav, na to savršenstvo, poziva nas Isus: Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! Ne možemo svojom snagom, ali možemo Isusovom u Duhu Svetom. On je taj koji će tvoje srce ispuniti Svojom ljubavlju koja jedina ima snagu praštati i ljubiti one koji su te povrijedili pa i tvoje „neprijatelje“. I. R.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
