Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Svagdan
Čitanja: Iz 1, 10. 16-20; Ps 49, 8-9. 16bc-17. 21 i 23; Mt 23, 1-12.
Evanđelje dana (Mt 23, 1-12)
„Govore, a ne čine.“
U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi vi ste braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
Razmišljanje
Pouka koja izlazi iz današnjih Isusovih riječi vrlo je jednostavna: naviještati Evanđelje tako da govor ne bude u raskoraku sa životom, nego da se riječi i djela poklapaju. Ono što mi usta izgovaraju, obistinjuje se u mome životu, mome ponašanju, to je ono što sam ja iskusio i što želim podijeliti s drugima kako bih ih potaknuo na izgradnju njihova odnosa s Isusom. Današnja Mojsijeva stolica o kojoj Isus govori je mjesto koje zauzimaju dušobrižnici, svećenici, biskupi. O njima Isus govori upozoravajući na napast da se poučava ‘svisoka’. Istovremeno, Isus pokazuje Svojim ovcama put razlikovanja prazne riječi od riječi koja je ispunjena životnim sadržajem vlastitim iskustvom. Stojeći pred današnjom Riječi koja potiče na promišljanje o osobnom služenju, odgovaram sebi na pitanje: u kojoj sam ja kategoriji pastira? A kakva sam ovca ne odbacujem li možda Božju Riječ zajedno s Onim koji mi Ju naviješta? H.C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
