Subota drugog korizmenog tjedna

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Subota
Svagdan

Čitanja: Mih 7, 14-15. 18-20; Ps 102, 1-2. 3-4. 9-10. 11-12; Lk 15, 1-3. 11-32.


Evanđelje dana (Lk 15, 1-3. 11-32)

„Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje.“

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«
»Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.«
»Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«
»Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«
»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«


Razmišljanje

Razmatrajući ovu prispodobu iz Evanđelja, najčešće se zaustavljamo kod likova oca i mlađeg sina. Danas se zaustavimo na starijem sinu. Zbog onoga što govori i kako se ponaša ne stajemo na njegovu stranu. Ne razumijemo njegovo ponašanje koje nas potiče na ljutnju i distanciranje. Negativne osjećaje prema ovoj osobi u nama bude njegov otpor i javno suprotstavljanje očevim odlukama. No, problem je također i u tome što mi ne znamo što je odlučio i kako se ponio u konačnici. Isus nam u ovome liku pokazuje stav vjerskih fanatika koji svu svoju nadu polažu u skrupulozno izvršavanje propisa Zakona. Njima nije bitan odnos s ocem kojega se u prispodobi poistovjećuje s Bogom Ocem, nego koliko su „precizni“ u obdržavanju propisa Zakona. Prekrasan stav prema ovako raspoloženom starijem sinu zauzima otac. Svojim očinskim riječima nastoji njegovu pažnju usmjeriti na ono što ih povezuje. Samo u nekoliko riječi sažima i podsjeća na ono što ih povezuje a nisu to propisi, nego ljubav. Postavimo sebi pitanje: koliko me s Bogom povezuju zakonski/crkveni propisi, a koliko ljubav? L. T.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)