Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA
Čitanja: 1 Sam 16, 1b. 6-7. 10-13a; Ps 22, 1-3a. 3b-4. 5. 6; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41 ili kraće Iv 1. 6-9. 13-17. 34-38.
Titular: Đurđenovac, Lipovljani, Vrbje, Slatina – sv. Josip – svetkovina
Evanđelje dana (Iv 9, 1-41)
„Ode, umije se pa se vrati gledajući.“
Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.
Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.«
Razmišljanje
Danas pratimo Isusa dok hoda ulicama Jeruzalema i susreće se s ljudima. Njegovi susreti sa slijepima bili su uobičajena pojava jer su k njemu donosili sve kojima je pomoć bila potrebna. No, ovaj susret je nešto posebniji, jer se radilo o slijepcu od rođenja. Tadašnja rabinska teologija naučavala je da će jedan od znakova Mesije biti taj da će činiti čuda poput ozdravljenja slijepca od rođenja. U očima tadašnjih ljudi to je bila ‘nemoguća misija’ jer nije postojala baš nikakva mogućnost da se to i dogodi. Ali Isus čini nemoguće. Pošto je uzeo prašinu i zajedno s pljuvačkom načinio blato, kal, Isus ga stavlja na oči slijepoga čovjeka. Čin koji je besmislen, čak i gadljiv današnjem čovjeku. No Isus, koji je Bog i Čovjek, vraća nas ovim činom u same početke stvaranja kada je prvi čovjek od zemlje načinjen. Ovaj čin premazivanja očiju zemljom jest čin stvaranja novoga. To Božji zahvat u tamnicu iz koje vadi van nevoljnike. Moja tama i sljepoća nisu Bogu problem sve dok želim izaći van, na svjetlo. Moja pasivnost, ostajanje u tami grijeha, tvrdokornost s kojom smo se suživjeli su prepreka jer Bog nije nasilnik. On ne radi ništa na silu. Čeka moj poziv. Želim li izaći iz tame? Želim li dopustiti Bogu da donese svjetlo u moj život? Izbor je na meni i na tebi. M. K.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
