Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: Dn 13, 1-9. 15-18a. 19-30. 33-62 ili kraće Dn 13, 41c-62; Ps 22, 1-3a. 3b-4. 5. 6; Iv 8, 1-11.
Evanđelje dana (Iv 8, 1-11)
„Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam — i žena koja stajaše na sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
Razmišljanje
Isus ne optužuje i ne osuđuje. Nije Mu stalo do kažnjavanja, nego do spasenja čovjeka. Zauzima se i brani ženu koju se htjelo kazniti smrtnom kaznom. »Pušta ju«, oslobađa govoreći da ide dalje i nastavi živjeti odbacujući ono što ju uništava. Bog ne optužuje i ne osuđuje. Onaj kojemu je stalo do osude je Sotona. Dovoljno je prisjetiti se Joba i njegove priče. Njega Sotona (uz Božje dopuštenje) stavlja na kušnju želeći dokazati da je slab (Job 1, 9; Job 2, 4). Slično je i u Zaharijinu viđenju u kojem mu Bog pokazuje velikog svećenika Jošuu koji stajaše pred anđelom Gospodnjim, a Satan mu stajaše s desna da ga tuži. (Zah 3, 1) Viđenje iz Knjige Otkrivenja skreće pozornost da sotona dan i noć optužuje čovjeka pred Bogom i Stvoriteljem (Otk 12, 10). Dakle, Sotona je tužitelj, a Bog je branitelj. Samo ako čovjek dopusti, Bog ga čisti, oslobađa krivnje, opravdava i spašava od vječne propasti. Kakav je moj stav? Kakvim „okom“ gledam sebe i druge? Jesam li usredotočen na dobro ili na zlo? Govorim li i razmišljam više o onome što nije uspjelo, porazima, slabostima, zlu i grijehu, nego o dobru, šansi, smislu, cilju…? Jesam li u stanju barem jednako govoriti i misliti koliko o negativnim toliko i o pozitivnim stvarima? Osuđujem li se i optužujem, ili se više trudim bodriti i poticati sebe i druge na dobro? Kome po svome stavu više sličim tužitelju ili spasitelju? J.G.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
