Četvrtak petog korizmenog tjedna

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Četvrtak
Svagdan

Čitanja: Post 17, 3-9; Ps 104, 4-5. 6-7. 8-9; Iv 8, 51-59.


Evanđelje dana (Iv 8, 51-59)

„Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan.“

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«
Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi — Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«
Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!«
Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.


Razmišljanje

Koliko smo samo puta u crkvi čuli kako je Riječ Božja živa i kako nam je ona hrana za dušu. Unatoč tome što mnogi propovjednici naglašavaju tu životnost Riječi Božje, kao Anda te propovijedi nismo ozbiljno shvatili, a i onda, nažalost, ni primijenili u svome životu. Zaista je tužno da nam Evanđelje skuplja bo prašinu negdje na polici ili još gore: da ga ni nemamo. Svjesni smo da nas životne oluje svakodnevno udaraju sa svih strana i da ne postoji čovjek koji se ne susreće s različitim životnim izazovima. Svi se mi različito nosimo sa svojim patnjama i životnim pitanjima. Činjenica je da svatko želi imati smislen život i da nema čovjeka koji ne traga za ljubavlju, razumijevanjem, prihvaćanjem. Glavno pitanje koje si ti i ja možemo postaviti glasi: gdje ja to tražim smisao svoga života? Nažalost, mnogi su se umorili od traganja za smislom na krivim mjestima i predali su se. Toliko je tužnih lica oko nas i ljudi koji životare i samo preživljavaju. Duboka praznina u nama ukazuje na krik naše duše za Ocem, za Stvoriteljem. Bol u našim dubinama signalizira glad za ljubavlju. Svjesni smo kako ljudska ljubav ne može odagnati tu bol, ni utažiti glad naše duše. Svima nam je potrebna puno snažnija ljubav koja jedina može ispuniti te beskrajne praznine u nama. Takva ljubav može doći samo od Isusa Krista koji na samome početku današnjeg Evanđelja jasno govori: Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka. Što ja to čuvam u svome srcu? Možda bolna sjećanja, možda razmišljanje o ranama i traumama. Sve me to vuče u duboku tjeskobu i beznađe. Zastani na tren u dubokoj tišini vlastite nutrine i promatraj Isusa kako baš Tebi osobno progovara. Gledaj u Njega koji te želi podići iz tvoga blata i kako toplina Njegove Riječi taži glad tvoje izranjene duše. I. R.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)