Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
VELIKI PONEDJELJAK
Svagdan Velikog tjedna
Čitanja: Iz 42, 1-7; Ps 26, 1. 2. 3. 13-14; Iv 12, 1-11.
Evanđelje dana (Iv 12, 1-11)
„Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!“
Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«
Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.
Razmišljanje
Isus je znao da Mu se približava kraj ovozemaljskoga putovanja i te posljednje dane želi provesti sa Svojim prijateljima. Marta, Marija i Lazar bili su Isusovi dragi prijatelji i iz Evanđelja znamo da je Isus rado svraćao k njima. Marija je u jednom trenutku uzela skupocjenu nardovu pomast i pomazala Isusu noge. Kada je to ugledao Juda, počeo je prigovarati boi dijeliti savjete koji se, na prvu, čine pošteni. Juda govori o tristo denara, a u to se doba za dvjesto denara moglo kupiti kruha za pet tisuća ljudi. Prosječna radnička nadnica iznosila je jedan denar. Juda se zauzima za siromahe. Međutim njegova nutrina svjedoči sasvim suprotno, a Isus to prepoznaje. Juda je proračunat od samog početka svoga djelovanja. Znamo da je u sebi neprestano „vagao Isusa“ i pratio svaki Njegov potez. Isus se, nažalost, nije uklapao u njegovu računicu. On je čak i Kraljevstvo koje je Isus naviještao gledao samo kroz materijalni dobitak. U svemu je tražio vlastitu korist te je sasvim logično da je ovako žustro reagirao u trenutku kada je Marija izlila litru skupocjene nardove pomasti na Isusa. On u činu pomazanja ne vidi ljubav, već u sebi preračunava koliko bi ta litra mogla otprilike koštati. Toliko je zaslijepljen svojim egoizmom da, i u ovome činu čiste ljubavi, vidi nešto sasvim suprotno. Juda ima zlo oko koje neprestano u svemu vidi zlo. Tama koja se nalazi u njegovoj nutrini izlazi na površinu u ovakvim situacijama, a sve to prikriva pobožnim nakanama. Gorljivo se zauzima za siromahe, ali samo deklarativno kako bi prikrio svo zlo i opačinu koja se nalazi u njemu. Neka nam današnji evanđeoski odlomak pomogne da dobro preispitamo svoje pobožne stavove. Mnogo puta gorljivo nastupamo kada optužujemo druge. Borimo se „do krvi“ ako treba, samo da bi naše mišljenje bilo prihvaćeno kao jedina i apsolutna istina. No, odsudno pitanje glasi: što ja takvim ponašanjem nosim i prikrivam u sebi? Imam li hrabrosti biti iskren pred Isusom i zamoliti Ga da me očisti od tog zla i licemjerja? I. R.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
