Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
VELIKI ČETVRTAK
Misa posvete ulja (missa chrismatis)
Čitanja: Iz 61, 1-3a. 6a. 8b-9; Ps 88, 21-22. 25 i 27; Otk 1, 5-8; Lk 4, 16-21.
Misa večere gospodnje
Čitanja: Izl 12, 1-8. 11-14; Ps 115, 12-13. 15 i 16bc. 17-18; 1 Kor 11, 23-26; Iv 13, 1-15.
Evanđelje dana (Iv 13, 1-15)
„Do kraja ih je ljubio.“
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«
Razmišljanje
Za vrijeme Posljednje Večere Isus pere učenicima noge. Značenje ove geste potrebno je otkrivati u kontekstu događaja koji će se uskoro zbiti, dakle, Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Unutar pashalnog otajstva gesta pranja nogu ima nekoliko značenja. Kao prvo, primjer je poniznosti i poniženja. Isus je u više navrata svraćao pozornost na činjenicu da u stvarnosti Božjeg Kraljevstva unije najveći onaj koji ima vlast, koji upravlja drugima, kojega treba slušati. Najveći u Božjem Kraljevstvu je onaj koji služi (vidi: Mt 20, 20-28). Obično su robovi prali noge svojim gospodarima. Isus, perući noge Svoi jim učenicima, pokazuje svakome tko Ga želi nasljedovati put kojim se postiže istinska i trajna veličina. Pranje nogu također je znak Kristova spasiteljskog djela. Spasitelj je Svojom smrću i uskrsnućem obnovio grijehom narušeni poredak uspostavljajući novi poredak u kojem nema podjela na bolje i gore, na gospodare i robove. Dok prolijeva Svoju Krv za sve, govori nam o dostojanstvu svakog čovjeka bez izuzetka, a gesta pranja nogu poziv je da se u bližnjem vidi onoga tko je prije svega brat i sestra koji su isto kao i ja otkupljeni Kristovom Krvlju. Obred pranja nogu također je znak povjeravanja posebnog poslanja učenicima, a to je uzajamna ljubav. Kršćani bi, zbog prakticiranja konkretne uzajamne ljubavi, trebali biti vidljivi znak prisutnosti Božjeg Kraljevstva. Obred pranja nogu povezan je i sa svetim sakramentima čije vrelo Crkva vidi upravo u pashalnom otajstvu i Isusovu otvorenu Boku. Pranje nogu znak je očišćenja i obnove, dakle upućuje na sakrament sv. Krštenja, sakrament pokore i pomirenja te Euharistije. Koristeći se ovim sakramentima dopuštamo Gospodinu da nam ponovno »pere noge<< da nas čisti, oslobađa od krivnje i duhovno nas obnavlja. Neka u našim srcima, kao znak zahvalnosti za „lekciju“ koju nam je Isus udijelio, odjekuju Njegove riječi: Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih. J. G.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
