VAZMENA SRIJEDA

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

VAZMENA SRIJEDA
Vazmena osmina

Čitanja: Dj 3, 1-10; Ps 104, 1-2. 3-4. 6-7. 8-9; Lk 24, 13-35.


Evanđelje dana (Lk 24, 13-35)

„Prepoznaše ga u lomljenju kruha.“

Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima.
On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«
A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«
U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!«
Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.


Razmišljanje

Ako želimo zaista rasti u vjeri i biti pravi Isusovi učenici, onda je važno da na svome putu doživimo snažno iskustvo nutarnje duhovne tame. Kroz takvu vrstu iskušenja prošli su svi naši dragi sveci kojima se toliko rado utječemo u zagovori s oduševljenjem čitamo njihove životopise. Isusovi učenici iskusili su ljepotu susreta sa Živim Bogom. Isus je bio prvi koji je zakoračio u njihovu svakodnevicu i pozvao ih u jednu novu avanturu života, pozvao ih je da budu Njegovi učenici. Znamo jako dobro kako su se životi svakog od njih iz korijena promijenili. Oni su bili svjedoci Isusovih brojnih čudesa. Nadalje, i sami su dobili vlast nad nečistim silama koje rusu istjerivali snagom Isusova Imena. Doživjeli su kako Isus utišava morsko valovlje i silan vjetar kojeg su se itekako prestrašili. No, doživjeli su i trenutak u kojemu su rimski vojnici došli po Isusa i odveli Ga u smrt. Strah, osjećaj ostavljenosti, izdaje, srama, duboko je pogodio srce Isusovih najbližih prijatelja. Iako je Isus mnogo puta rekao da će biti predan neprijateljima u ruke, da će biti mučen i ubijen, ali da će također i uskrsnuti, jednostavno taj je trenutak bio previše bolan za Njegove prijatelje. Ljudska slabost i strah od patnje učinili su to da su se svi razbježali. Plod te unutarnje muke upravo iščitavamo u današnjem tekstu iz Lukina Evanđelja. Ova dvojica učenika proživljavaju iskustvo duboke nutarnje tame koja u čovjeku stvara gorak okus napuštenosti. Oni nose iskustvo razočaranosti u Isusa, točnije rečeno iskustvo razočaranosti u vlastitu sliku o Isusu koju su stvorili u sebi. U razgovoru s Isusom oni mu govore kako su se nadali da će On otkupiti Izraela, ali u njihovim očima to se nije dogodilo. Isus na njihovu bol odgovara povratkom na Pismo, vraća ih u iskustvo svega onoga što im je već bio govorio, vraća ih snazi Svoje Riječi. Isus ozdravlja ranu na njihovu srcu koju je prouzročila pogrešna slika o Njemu. U svojoj tamnoj noći susreću Euharistijskog Isusa koji im ponovno ražaruje srce i vraća ih na pravi put. Kroz današnje razmatranje Isus želi tebe i mene pohoditi te donijeti svjetlo u tamu našeg srca. Isus nas želi izliječiti od svih tih nevezanosti na lažne slike o Njemu kao o Bogu kojemu nije stalo do nas. On nam itekako želi pokazati to nježno lice Oca koji nas uvijek vodi prema svjetlu. Neka su blagoslovljene sve naše tame pored ovako divnoga Oca koji nas nikad ne napušta. Nutarnja tama nije kraj, već prilika za ov susret s uskrslim Kristom. I. R.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)