Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
VAZMENI ČETVRTAK
Vazmena osmina
Čitanja: Dj 3, 11-26; Ps 8, 2a i 5. 6-7. 8-9; Lk 24, 35-48.
Evanđelje dana (Lk 24, 35-48)
„Trebalo je da Krist trpi i treći dan ustane od mrtvih.“
U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha.
Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Razmišljanje
Iz današnjeg evanđeoskog odlomka vidimo koliko je Bog bliz čovjeku. On je Bog koji dopušta da Ga se vidi, čak i dotakne ne bi li čovjek povjerovao da je Bog uskrsnuo, da je Živ, prisutna i svemoguć. Teolozi govore da je sam Bog nakon smrti Svoga Sina razderao odozgor do dolje hramski zastor kako ne bi zaslanjao čovjeku Boga te kako bi Bog zauvijek ostao blizu čovjeku. Bog nam se toliko približio u sakramentu Euharistije da Ga vidimo u tijelu i Krvi Gospodnjoj. Štoviše, blagovati nam je Njegovo euharistijsko Tijelo Krv kako bismo imali hranu za Život Vječni. Poseban je to dar i milost da, zahvaljujući ukorijenjenosti u Isusa Krista po sakramentu b krštenja (kao loza i trs), mogu sada i ovdje sudjelovati u Božjem kraljevstvu koje je već započelo. Papa Benedikt XVI. naglašava da nam je Bog toliko blizu na ovome svijetu da već sada s nama uspostavlja Svoje Kraljevstvo. U enciklici Spe salvi Benedikt XVI. piše: Njegovo kraljevstvo nije neki nestvarni drugi svijet, smješten u neko sutra koje nikada neće doći; Njegovo je kraljevstvo prisutno tamo gdje Ga ljudi ljube i gdje Njegova ljubav do nas dopire. (SS, 31) Kraljevstvo Božje je ondje gdje se Boga ljubi, gdje je On prihvaćen, gdje častimo milosrdno Isusovo Lice, gdje Ga zapažamo u ranjenom čovjeku. Današnji evanđeoski odlomak govori o mogućnosti opipljivog iskustva Boga. Danas imam mogućnost autentično boraviti u Božjoj prisutnosti: biti pred Njim u Presvetom Oltarskom Sakramentu, primati euharistijsko Tijelo i Krv Isusa Krista, pomagati ranjenim ljudima živjeti u Božjem Kraljevstvu koje će se u potpunosti obistiniti u Vječnosti gdje će nam Bog dati mogućnost da Ga vidimo licem u Lice. Osvješćujem li sebi opipljivu Božju prisutnost u Sakramentu Oltara? Pristupam li s dužnim poštovanjem i čašću sv. Pričesti? Stojim li pred Bogom u Presvetom Oltarskom Sakramentu kao pred najsvetijom Osobom sa strahopoštovanjem i dostojanstvom? Kakav utjecaj ima moj razgovor s Bogom i slušanje Boga na moje ponašanje i odnose s ljudima? M. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
