Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: Dj 18, 9-18; Ps 46, 2-3. 4-5. 6-7; Iv 16, 20-23a.
Evanđelje dana (Iv 16, 20-23a)
„Radosti vaše nitko vam oteti neće!“
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Zaista, zaista, kažem vam:
vi ćete plakati i jaukati,
a svijet će se veseliti.
Vi ćete se žalostiti,
ali žalost će se vaša okrenuti u radost.
Žena kad rađa, žalosna je
jer je došao njezin čas;
ali kad rodi djetešce,
ne spominje se više muke
od radosti što se čovjek rodio na svijet.
Tako dakle i vi:
sad ste u žalosti,
no ja ću vas opet vidjeti;
i srce će vam se radovati
i radosti vaše nitko vam oteti neće.
U onaj me dan nećete ništa više pitati.«
Razmišljanje
Ima li patnja smisla? Smatram da si je više puta tijekom svoga života ovo pitanje postavljala i bl. Majka Elizabeta Czacka, koje se danas spominjemo. Njezin život obilježen križem bolesti postao je put u Nebo. Svaka patnja je nagoviještaj radosti. Iz svake patnje može se roditi život kao što je to slučaj kod poroda. Patnja prihvaćena u duhu vjere i u duhu prikazivanja Bogu vodi ka iskustvu nepojmljivih milosti kojima nas Bog, a preko nas i druge, obasiplje. Ovaj dar, ovu milost patnje možemo potratiti svojim buntom, zatvorenošću, odbacivanjem. No, takav duh vodi u razočaranje, beznađe. Sam je Isus, da bi nas spasio, prihvatio patnju. Svaka patnja uronjena u Njega postaje oruđe u spašavanju svijeta. Vidim li smisao patnje? Prikazujem li patnju Bogu? K. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
