Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA – TIJELOVO
Svetkovina
Čitanja: Pnz 8, 2-3. 14b-16a; Ps 147, 12-13. 14-15. 19-20; 1 Kor 10, 16-17; Iv 6, 51-58.
Evanđelje dana (Iv 6, 51-58)
„Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.“
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«
Razmišljanje
Nismo niti svjesni kakva se dubina i ljepota krije u ovim Isusovim riječima koje Sveta Majka Crkva stavlja pred nas u današnjem evanđeoskom odlomku. U centru Isusova govora nije grijeh, nije kazna, nije ljutnja na čovječanstvo. Isus je došao kako bi svaki čovjek imao život u punini. Isus ne poziva tebe mene da se oslonimo na svoje snage i svoja dobra djela te tako zaslužimo spasenje. Isus ne stavlja pred nas nekakve ultimatume koje moramo ispuniti, jer inače nam nema spasa. On u centar stavlja Hranu i to ne bilo kakvu zemaljsku i propadljivu hranu, već Sebe čitavoga, Svoje Srce prepuno ljubavi. Isusu se ne gadi da jedan grešnik bude u Njemu, a On u njemu. To je ljubav koja se želi sjediniti u potpunosti sa Svojim dragocjenim stvorenjem, sa Svojim djetetom. Zamisli, Svemogući Bog koji je sve stvorio i koji sve uzdržava na životu želi biti trajno sjedinjen s tobom i sa mnom. Ne gleda na ono što je prljavo u nama, ne prigovara nam zbog naših lutanja, nego jednostavno poput majke i oca pati za svojim djetetom koje je zalutalo na svome životnom putu. Lijek za rane koje je prouzročio grijeh pronalazimo u svetoj Pričesti. Sam papa Franjo govori da Pričest nije nagrada za pravedne, nego okrijepa za ranjene grješnike. Isus poznaje svako naše lutanje i svaki trenutak u kojemu smo otpali od Njega. Zna da se nemamo snage sami vratiti u Njegov zagrljaj i zbog toga On dolazi k nama na svakoj svetoj Misi. I ne samo da dolazi, nego nas poziva da jedemo Njegovo Tijelo i da pijemo Njegovu Krv koja nam daje život. Na tebi i meni je da uzimamo taj „antibiotik“ i da se prepuštamo njegovu djelovanju. Znamo da antibiotik odmah djeluje, ali se nama čini kako se na prvu ništa ne događa. Tako je slično i sa svakom svetom Pričesti. Čim blagujemo Isusovo Tijelo događa se čudno unutar naše duše, ali nama se može učiniti kako se tim činom nije ništa značajno dogodilo. Trebamo si uvijek posvijestiti kako je taj osjećaj lažan i biti svjesni kakvom smo se Čudu Ljubavi upravo prepustili. Iako na prvu ništa ne osjećam i možda proživljavam stanje velike suhoće, ja znam da sam u sebe primio Život, ja znam da je u mome srcu potekla rijeka milosti koja me vodi u Vječni Život. I. R.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
