Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja: Izl 19, 2-6a; Ps 99, 2. 3. 5; Rim 5, 6-11; Mt 9, 36 – 10, 8.
Evanđelje dana (Mt 9, 36 – 10, 8)
„Dozva dvanaestoricu svojih učenika i posla ih.“
U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo,
a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone
i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.
Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«
Razmišljanje
Ovce bez pastira su osuđene na propast. Isto je tako i s ljudima. U Isusovo vrijeme ovce su bile izvođene na pašu te, iako su bile pod nadzorom pastira i izoštrenim njuhom pasa čuvara, događalo se da su se neke ipak odvojile od stada i tako izložile opasnosti. Tako je bilo onda, i tako je i danas s tim dragim životinjama mekanog runa. Isus se služi ovim : primjerom uzetim iz svijeta faune stare više od dvije tisuće godina da bi na slikovit način pokazao potencijalne opasnosti. Naravno da ove ugroze mogu doći izvana, ali kada se radi o stvarima čovjekova duha i duše onda se stvar najčešće ovako očituje: dok je čovjekov um ugrožen, borba se odvija na razini čovjekova srca. Borba s napastima je jako iscrpljujuća i zato nam je Isus potreban, jer On ima moć prepoznavanja izmorenih i opterećenih osoba. Odakle ta opterećenost, odakle taj umor? Zar grijeh i sotona ne obećavaju puno, a nakon grijeha ostavljaju prazninu, osjećaj odbačenosti, srama pa čak i gađenja prema samome sebi? U takvom stanju duše dobro je doći k onome koji dobro poznaje dušu i zna kako ju popraviti, jer ju je On stvorio. Priđimo Bogu Ocu, pristupimo k Isusu i Duhu Svetome. Priđimo po svećenikovoj službi pomirenja, preko ispovjednika, preko Euharistije u kojoj nam Isus daje Samoga Sebe za hranu. Po ovoj predivnoj gesti što ujedinjuje kako duhovna, tako i svjetovna lica dobivamo silnu Božju snagu koju je Bog ostavio Svojoj Crkvi. Isus se služi različitim oruđima, događajima da nas uvjeri u onu veliku Božju ljubav koju ima prema čovjeku i da nas potakne da tu ljubav dajemo ne samo jedni drugima nego i čitavome svijetu. Radimo to, a žetva je i dalje velika i radnika malo. Put širenja Božjega Kraljevstva najprije prolazi kroz naša srca. Dopustimo Mu da ga preko sakramenta pokore i pomirenja, preko svete Mise u kojoj primamo živu Božju Riječ i živo Božje Tijelo, popravi. Potaknut Božjom prisutnošću počet ću Ga zamjećivati u umornim, opterećenim i napuštenim ljudima i moja će zadaća biti dovesti ih do Boga. Gospodinu je potrebna Tvoja vjera i Tvoje svjedočanstvo. Gospodine Isuse, neka nas Tvoja Krv okrijepi poput infuzije kako bismo mogli hrabro svjedočiti za Tebe. Amen. F. P.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
