Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja: Iz 55, 10-11; Ps 64, 10abcd. 10e-11. 12-13. 14; Rim 8, 18-23; Mt 13, 1-23 ili kraće Mt 13, 1-9.
Evanđelje dana (Mt 13, 1-23)
„Iziđe sijač sijati.“
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli
Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
Razmišljanje
Isusove prispodobe trebale su pomoći u razumijevanju Radosne Vijesti. Današnjem modernom čovjeku mnoge ove prispodobe mogu biti nerazumljive. Promijenila su se vremena, povijesni kontekst i način života… Ali jedno se nije promijenilo potreba za Riječju Božjom. Čovjek, ispunjavajući se Božjom Riječju, raste i daje dobre plodove. Bit ili današnje evanđeoske poruke je otvorenost. Što se više čovjek otvara Božjoj stvarnosti, tim se više razvija kao čovjek. Slušanjem se rada vjera, a iz nje nastaje promjena čovjekova srca. Njegovanje svojega srca je cjeloživotni proces. Bog nam daje „alate“ sakramente, a posebice sakrament ispovijedi i pomirenja po kojem oplođuje jalovu zemlju naših srca. Slušam li Božju Riječ? Brinem li se za svoje srce kako bi ono uvijek bilo plodno tlo? K.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)