Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba
Čitanja: Mudr 12, 13. 16-19; Ps 85, 5-6. 9-10. 15. 16a; Rim 8, 26-27; Mt 13, 24-43 ili kraće Mt 13, 24-30.
Obljetnica posvete crkve: Požega – Duh Sveti.
Klanjanje: Pakrac.
Evanđelje dana (Mt 13, 24-43)
„Pustite nek oboje raste do žetve.“
U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«
Razmišljanje
Isus u svom naučavanju koristi različite načine komunikacije, a jedan je prispodoba. To su primjeri iz života zahvaljujući kojima Svojim slušateljima približava Kraljevstvo Božje. Slike i primjeri iz običnog života „nagovaraju“, potiču slušatelje da razmisle o sebi, otkriju ono što je loše i promjene navike. U današnjoj prispodobi čitamo o rataru koje sije dobro sjeme u nadi da će donijeti dobar plod. Ni slutio nije da bi mogao doći zao čovjek, neprijatelj, i posijati korov. U našem životu rastu zajedno dobro i zlo. Zašto je to tako? Često postavljamo puno pitanja, a dobivamo malo odgovora. Gdje ih ipak možemo pronaći i Tko nam može pomoći? Bog, koji poput sijača iz parabole, sije i govori: budi strpljiv, pričekaj, ne žuri se, izvuci pravilne zaključke i poduzmi ispravne korake! O kakvom je kukolju riječ? Što to u meni raste i onečišćuje me? Kakvo mi je srce? Što je u njemu, čime se ono bavi? Sve što nije dobrota, ljubav i mir nosi predznak kukolja u meni. Očisti me, Gospodine, da na kraju svojih dana budem čista pšenica, a dotle mi daj milost da poput Oca budem strpljiv i milosrdan tražeći Tvoju pomoć i snagu za dobro i lijepo u sebi i oko sebe. Gospodinova odluka pričekati do žetve daje slobodu srca. Dopustimo da Gospodin uništava kukolj u nama i učini nas darom za Sebe, sestre i braću kojima nas šalje. J. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
