Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: 1 Sol 4, 13-18; Ps 95, 1 i 3. 4-5. 11-12. 13; Lk 4, 16-30.
Evanđelje dana (Lk 4, 16-30)
„Posla me blagovjesnikom biti siromasima … Nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.“
U ono vrijeme: Dođe Isus u Nazaret, gdje bijaše othranjen. Uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:
Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla
blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje.
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«
A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvori nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjeva, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Razmišljanje
Prevrtljivost ljudskoga srca! Kako nam je samo blisko i drago mjesto u kojem smo proveli veći dio svoga života, gdje smo odgojeni. Isus dolazi upravo u to mjesto koje je bilo drago Njegovu Srcu. Ali ne dolazi samo kao posjetitelj, nego i kao Učitelj. Kakva je reakcija Njegovih zemljaka? Sve dok ne analiziraju samo razumom ono što Isus govori, oduševljeni su, ali onog trena kada počinju „mozgati“ i čisto ljudski prosuđivati ono što se dogodilo, svi se napune gnjevom. Tu se vidi prevrtljivost ljudskoga srca. Kad je Isus dirnuo u njihov život, ukazao im na njihove pogrješke, onda im je to previše: izbacuju Ga van grada, odvode na rub brijega da Ga strmoglave. U jednom trenutku Isus postaje za njih
„nelagodan“, jer je povrijedio njihovu ambiciju, pokazao im njihova kriva uvjerenja, upozorio ih na konkretne stvari… I danas postoje ljudi koji ne žele prihvatiti istinu o sebi, ne žele se podvrgnuti Božjem zakonu i zbog toga se bore protiv Crkve, njezina nauka, zaboravljajući da se tako bore zapravo protiv samoga Boga. Isus često dolazi k nama: u naše obitelji, naše redovničke zajednice, u naša srca. Kako Ga primamo? Slušamo li Ga? Susreće li se i kod nas sa sličnim stavovima i sličnom okorjelošću kao i kod svojih zemljaka u Nazaretu? Pozovi danas svjesno Isusa u stan svoga srca, u svoju obitelj, u svoju redovničku zajednicu i slušaj Njegove riječi, Njegov nauk, jer On ne dolazi samo u kurtoazan posjet, nego da te pouči i učvrsti u vjeri, nadi i ljubavi. H. C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
