Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj

Caravaggio: Sv. Jeronim, 1606.

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj
Spomendan

Čitanja: Zah 2, 5-9a. 14-15a; Jr 31, 10. 11-12ab. 13; Lk 9, 43b-45.

Klanjanje: Vrbova.


Evanđelje dana (Lk 9, 43b-45)

„Sin Čovječji ima biti predan. Bojahu se upitati ga što znači ta besjeda.“

U ono vrijeme: Dok su se svi divili svemu što je Isus činio, reče on učenicima: »Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« Ali oni ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.


Razmišljanje

Istina, da se samo po velikom trpljenju ulazi u Božje Kraljevstvo, bila je Isusovim učenicima iznenađenje, jer su češće bili svjedoci ozdravljenja, oslobođenja od zloga duha, radosti obraćenja, svega onoga što je naviještao Izaija prorok (usp. Iz 61, 1). Učitelj iz Nazareta svako malo govori o trpljenju, smrti, izdaji, kao da želi pokazati da, usprkos nedvosmislenim znakovima, brojni ljudi neće povjerovati u Njega, dapače, postat će protivnici Sina Božjega i tražit će Njegovu smrt. Promjenjivost odnosa ljudi prema Isusu može se usporediti s našim unutarnjim stanjima duše. Neprestano se u nama izmjenjuju žalost i radost, trpljenje i olakšanje, nevoljkost i gorljivost, kajanje i utjeha. Zahvaljujmo Bogu za radost, ljubav, mir…, jer su ugodna stanja, ali istovremeno se trudimo biti oprezni jer ćemo doskora doživjeti suprotne osjećaje. Kada se oni pojave, s nadom iščekujemo utjehu koju nam s potpunom sigurnošću Bog pruža. Takva sinusoida nije nešto loše jer iz iskustva velikih svetaca (sv. Ignacije Lojolski) upravo tako izgleda naš duhovni život. Dobro je steći naviku u radosti Bogu zahvaljivati, a u mukama nadati se Njegovoj utjesi. L. T.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)