Subota dvadeset i osmog tjedna kroz godinu

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Subota
Svagdan

Čitanja: Rim 4, 13. 16-18; Ps 104, 6-7. 8-9. 42-43; Lk 12, 8-12.

Klanjanje: Brodski Stupnik.


Evanđelje dana (Lk 12, 8-12)

„Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.“

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.«
»I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.«
»Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.«


Razmišljanje

Snažno odjekuju u našoj nutrini današnje Isusove riječi kojima po riječi Proroka Izaije govori o sebi: Dub Gospodnji na meni je jer me pomaza! Govori li Isus i danas na ovaj Svoj snažan način? Jesu li njegove riječi danas primamljive? Koliko je onih koji se srcem okupljaju oko Isusa, oko Božje Riječi, oko Euharistijskog stola? Koliko se nas srcem baca na Isusovo Srce zbog dobrote i Ljubavi kojima nas obasipa: liječi naše rane, prašta naše grijehe, oslobađa nas od svakoga zla i vraća slobodu i dostojanstvo djece Božje! Ima li i danas onih koji svojim načinom života žele nasljedovati Isusa i naviještaju Božje milosrđe, proglasiti godinu milosti Gospodnje? Osjećamo li se pozvanima da i mi budemo ti navjestitelji, Misionari milosrđa? Onako kao što je to bio sv. Gašpar del Bufalo, utemeljitelj Družbe Misionara Krvi Kristove, čiji blagdan danas slavimo! On je pronašao sebe u ovim Isusovim riječima i dopustio Isusu da ga pošalje blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. Don Gašpar u ljubavi i iz poslušnosti Svetom Ocu kreće u pučke misije u krajeve pune nepravde i odmetništva, pljačke i neznaboštva da bi proglasio godinu milosti Gospodnje i priveo ljude k obraćenju. Izgarao je u radu s bolesnima, mladima, zatočnicima, svagdje gdje je trebalo proglasiti Riječ Ljubavi i Milosrđa. Žar Gašparova propovijedanja izvirao je iz zagledanosti u Raspetu Ljubav, u Križ, tu „knjigu života“. Izvirao je i iz sna koji se ogleda u njegovim riječima: „Ja sam najzad prodan, reći ću tako, za slavu božanske Krvi, Cijenu vječnoga spasenja. Ne može se Treći više. O, kakvo je blago ta spasonosna pobožnost! Htio bih imati tisuću jezika da ganem svako srce prema njoj, i žudim da moja duša bude sve više prožeta njome.“ Zar Gašparova propovijedanje, konačno, svoj je izvor imao u Isusovu činu otkupljenja na križu i zato je on raspelo nosio u blizini svoga srca. Isti žar u Isusovim riječima i isti žar u Gašparovim riječima. Učenik nasljeduje svoga Učitelja, životom i u smrti. I sam bolestan i na kraju snaga, do zadnjeg trenutka pomagao je subraći u brizi za oboljele u epidemiji kolere. U liječničkom izviješću kao uzrok smrti navodi se: „Umro je kao žrtva milosrdne ljubavi.“ A mi danas? Je li Duh Gospodnji na nama? Jesmo li mi blagovjesnici siromasima da imaju kruh svagdanji? Proglašavamo li sužnjima oslobođenje od svih duhovnih sputanosti, zarobljenosti i grijeha? Vraćamo li vid slijepima vodeći ih u ljubavi i bratskom opomenom do Izvora Spasenja? Puštamo li na slobodu potlačene dižući svoj glas protiv nepravde i izrabljivanja čovjekova rada i dostojanstva? Proglašavamo li godinu milosti Gospodnje? Samo „prigodno“, jubilejski ili je milosrđe i milost, ljubav, naše trajno životno opredjeljenje prema Bogu, sebi i bližnjemu? Neka se i na nama ispuni Pismo našega života kako je to Božja volja. (neke misli iz: Beniamino Conti, Scritti spirituali di s. Gaspare del Bufalo, Rim, 1996., str. 201) D. L.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)