Ponedjeljak trideset i trećeg tjedna kroz godinu

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Ponedjeljak
Svagdan

Čitanja: 1 Mak 1, 10-15. 41-43. 54-57. 62-64; Ps 118, 53. 61. 134. 150. 155. 158; Lk 18, 35-43.


Evanđelje dana (Lk 18, 35-43)

„Što hoćeš da ti učinim? Gospodine, da progledam.“

Kad se Isus približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.« Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.


Razmišljanje

U današnjem Evanđelju ljudi govore slijepcu da šuti. Beskorisni prosjak poput njega nema pravo smetati Učitelju. Ali slijepac ih ignorira, ne odustaje i stalno vapi. Njegova ustrajnost u dozivanju Isusa, unatoč protivljenju mnoštva, jest veliki čin vjere. U tome nas ovaj čovjek, slijep od rođenja, podsjeća na ustrajnu udovicu o kojoj smo nedavno čitali. Isus se zaustavlja. Uđi sada u ovaj prizor. Gdje se ti nalaziš u ovoj priči? Jesi li slijepac ili jedan iz gomile? Razgovaraj s Isusom o tome. Kako mi je biti u nevolji pred Isusom? Kako se osjećam kad osam ranjiv? Da slijepac nije bez prestanka zazivao, Isus ga možda ne bi čuo te bi se mogao udaljiti iz njegova života. Koliko često se udaljavam od Isusa? Obratiti se Gospodinu kad trpimo zbog nekog gubitka jest veliki čin vjere i povjerenja. Jesam li toga svjestan? Zamišljam da sam slijepi prosjak koji bespomoćno sjedi na rubu puta. Sve što mogu jest glasno vikati kad Isus prolazi. Kako se osjećam dok čujem Isusove osjetljivo pitanje puno poštovanja: Što želiš da ti učinim? Odgovaram molitvom: Gospodine, postoji vrsta vida koji tražim od Tebe: da u potpunosti iskoristim oči, da primijetim život i osjećaje na licima drugih ljudi, da uočim potrebe braće i sestara prije nego me oni sami podsjete na to što trebaju. K.M.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)