Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Došašće
Čitanja: Iz 11, 1-10; Ps 71, 1-2. 7-8. 12-13. 17; Lk 10, 21-24.
Evanđelje dana (Lk 10, 21-24)
„Isus kliče u Duhu Svetom.“
U ono vrijeme: Isus uskliknu u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin — doli Otac; niti tko je Otac — doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.«
Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!«
Razmišljanje
Slavim te, Oče, (…) što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Te riječi izražavaju divljenje prema Bogu Ocu i zahvaljivanje za to što je istinu o spasenju povjerio običnim ljudima, otvorenima da prime objavljenu istinu od Boga, čak i onda kada ljudski razum to ne može pojmiti. Kako bismo mogli bolje shvatiti o čemu je Isus govorio, vrijedi nakratko rasvijetliti povijesne okolnosti vremena u kojem je živio. U to vrijeme važnu ulogu u Izraelu su odigrale tri političke skupine: saduceji, farizeji i zeloti. Saduceji su pripadali uglavnom svećeničkom sloju. Potjecali su iz roda Sadoka koji je obavljao svećeničku funkciju za vrijeme kralja Davida i Salomona. Sadok je bio uvijek vjeran svojim kraljevima. Njegovi potomci su odigrali veliku ulogu u svećeničkim krugovima Jeruzalema. Bili su veliki konzervativci. Naglašavali su doslovnu poslušnost Zakonu i skrupulozno držanje šabata. Odbacivali su usmenu tradiciju koju su prenosili farizeji. Nisu vjerovali u postojanje anđela kao ni u uskrsnuće mrtvih u posljednjim danima. Pomirili su se s okupacijom Rimljana koji su im osigurali brojne privilegije pa su ih židovski domoljubi smatrali kolaborantima. Stoga ništa čudno da su u Isusu vidjeli neprijatelja javnoga poretka pa su ga htjeli smaknuti po svaku cijenu kako bi imali mir u zemlji. Farizejima u židovskom narodu pripadali su uglavnom laici, kako oni koji su živjeli u gradu tako i oni sa sela. Bili su obrtnici, trgovci, seljaci, Oni su također naglašavali skrupuloznu vjernost Zakonu, ali su uz to prihvaćali još i usmenu tradiciju. Znali su tako vješto tumačiti pravila Zakona da su uspijevali uvijek pronaći propise koji su dopuštali izbjegavati zapovijedi koje je bilo teško ispuniti. Farizeji su govorili o sebi da čak izbjegavaju pojavu zla. Sastajali su se blagujući za zajedničkim stolom, kako bi se bolje pridržavali Zakona. Jednostavne ljude, koji nisu bili u stanju točno poznavati propise Zakona, smatrali su nečistima i izolirali se od njih. Naročito su izbjegavali kontakt s carinicima i javnim grješnicima. U svojim političkim pogledima, kao i u moralnim pitanjima, farizeji su bili beskompromisni. Nadali su se da, kad dođe očekivani Mesija, da će donijeti slobodu Izraelu, kazniti bezbožnike i raspršenim Židovima dopustiti da se vrate u Svetu Zemlju. Iako se nisu pomirili s rimskom okupacijom, nisu priznavali ni promjene koje bi se ostvarile nasiljem. Pogledi farizeja bili su bliži Kristovu nauku, negoli pogledi saduceja, jer su vjerovali u uskrsnuće mrtvih, besmrtnu dušu i postojanje anđela. Pozivali su na obraćenje i pokoru za grijehe u cilju stjecanja milosti i budućega uskrsnuća. Stranku farizeja vodili su pismoznanci koji su, osim prenošenja nauka proisteklog iz Pisma i tradicije, davali primjer pobožnog života i zahvaljujući tomu uživali veliko poštovanje u narodu. Zeloti bijahu treća skupina. U načelu su oni dijelili stavove farizeja, s iznimkom političkih uvjerenja. Oni su bili krajnji nacionalisti. Miješali su politiku i religiju. Iščekivali su, prije svega, Mesiju koji je trebao dati signal za borbu. Kako se već nije pojavljivao netko takav, sami su se krenuli boriti svim mogućim sredstvima. Pa su tako potajno ubijali Rimljane i kolaborante medu zemljacima. Ovo predstavljene osobine triju najvažnijih skupina u Izraelu, suvremenika Isusovih, dopušta nam vidjeti razliku između tih krutih pogleda i onoga što je propovijedao Isus. Ti ljudi nisu bili u stanju primiti Isusov nauk jer nije odgovarao njihovoj spoznaji i idejama. Jednostavni ljudi su, međutim, bili spremni ne samo slušati Isusa, nego i provoditi Njegov nauk do kraja, primjenjujući ga u životu. Možda je baš zato Isus u apostolski krug pozvao jednostavne ljude, kao što su to bili primjerice ribari Petar i Andrija. Štoviše, nakon Svog Uskrsnuća posebice je izdvojio sv. Petra, ne pitajući ga za izobrazbu ili bogatstvo, već za ljubav. A. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
