BISKUP ANTUN POHODIO KAZNIONICU U POŽEGI

U pripravi za svetkovinu Isusova Rođenja, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 20. prosinca 2023. požešku Kaznionicu i ondje u velikoj dvorani zajedno sa zatvorskim dušobrižnikom Ivicom Bošnjakom i tajnikom Matejom Silukovićem slavio svetu misu za osobe i djelatnike koji se nalaze u toj ustanovi. Pozdravljajući nazočne na početku slavlja, biskup je izrazio radost zbog toga što oni sudjelovanjem na ovoj svetoj misi očituju kako im nije svejedno što se s njima događa u duši i u srcu. Kazao je da je izvanjska priprava za Božić važna i da je ona već uglavnom završena s obzirom na uređenje prostora i blagdanskog stola, ali da je pritom najvažnije što će se s nama dogoditi u onom našem srcu kojem treba Božjih darova svjetla, radosti i mira. Pozvao ih je da ovo njihovo zajedništvo u molitvi pred Bogom bude takav događaj, da njihova priprava za Božić u ovoj ustanovi ne ide tek izvanjskim putem, nego duboko, kroz srce i savjest. Potaknuo ih je da se pokaju za sve što ih sapinje u srcu i savjesti, te povjere Bogu ono što je u njima nemoćno i grješno, da on to očisti svojim milosrđem i praštanjem.

Polazeći od naviještene Božje riječi, biskup je u homiliji ustvrdio kako je i nekoć u svijetu bilo jednako ili slično kao danas. Naime, ljudi su se nastojali međusobno povezivati da bi mogli postići neke životne ciljeve. Kazao je kako je još snažnija činjenica da se i sâm Bog povezivao s ljudima u nastojanju oko ostvarenja svojih božanskih nauma. Tumačeći ulomak prvog čitanja iz Knjige proroka Izaije, biskup je ustvrdio kako mladi i puteni kralj Ahaz pred opasnošću koja mu prijeti od susjednih zemalja koje su se udružile u vojni savez protiv njega i njegova kraljevstva, traži savezništvo za obranu. Bog mu šalje proroka Izaiju da ga pozove neka se osloni na njega i zatraži od njega „znak“ da ni njega ni narod neće prepustiti neprijateljskoj nemilosti. Upozorava ga da sklapajući savezništva s ljudima, ne zaboravi na najvažnije savezništvo s Bogom Izraelovim, te da sve položi na kartu vjernosti Bogu. Međutim, mladi kralj odgovara da ga Bog ne zanima, i da u konkretnom slučaju računa samo s ljudima, sa svojim saveznicima. Pritom je proroku prijetvorno obrazlagao da ne želi iskušavati Boga, kao da bi suradnja s Bogom i očekivanje da Bog usliša našu molitvu bilo neko njegovo iskušavanje. Prorok odgovara da će Bog, unatoč njegovu odbijanju suradnje dati njemu i cijelom narodu znak u liku djevice koja će začeti i roditi sina, kojemu će ime biti Emanuel – s nama Bog. Drugim riječima, Bog po proroku naviješta doba u kojem će on biti prvi i najvažniji među ljudima. Međutim, prethodno će izraelski narod i njegovi kraljevi u babilonskom sužanjstvu morati bolno proživjeti posljedice grijeha kojim su Bogu oduzeli prvo mjesto i gurnuli ga u stranu kao nevažnoga za svoju sudbinu, ustvrdio je biskup. Izrazio je uvjerenje kako su sudionici slavlja u vlastitom životu iskusili pogubnost svih onih naših ljudskih strategija u kojima pri ostvarivanju nekih naših nečasnih i nepoštenih ciljeva računamo na ljudske „ortake“ i suradnike, ignorirajući pri tom Boga i ponašanje u skladu s njegovom voljom, te onda na koncu platimo najveći račun, završimo kao gubitnici.

Biskup je podsjetio da postoje ljudi s kojima je Bog uspio ostvariti svoje savezništvo, kako nam svjedoči naviješteni evanđeoski ulomak. Jedna od tih je bila neznatna i ponizna nazaretska djevojka Marija s kojom je Bog imao sasvim poseban naum, a ona velikodušno i poslušno pristala surađivati s njime na njegovu ostvarenju, da se njegov Sin odvijeka snagom Duha Svetoga u njezinom krilu utjelovi, kako bismo se mi ljudi snagom Duha Svetoga mogli preobražavati i uzdizati iz naše ranjenosti zlom, te biti uspostavljeni u ono dostojanstvo koje nam je Bog udijelio. Marija je velika upravo zbog toga što se odrekla svog vlastitog životnog koncepta, te svu svoju pozornost i povjerenje poklonila Bogu i onome što on hoće, kolikogod to njoj na prvi pogled izgledalo neobično i nevjerojatno, znajući da ima posla ne bilo s kime, nego s Bogom kojemu je sve moguće. U jednostavnoj djevojci Mariji započelo je veliko suradništvo između Boga i čovjeka na njegovu veličanstvenom projektu spasenja čovjeka onom moći ljubav kojom je Bog kadar pobijediti zlo i smrt, ustvrdio je biskup. Kazao je kako Božje djelo spasenja u Isusu Kristu nije ostalo u prošlosti, kao nešto što se dogodilo prije dvije tisuće godine i više nema nikakvog značenja za nas danas, nego je ono i dalje živo u ljudima koji vjeruju Bogu i Isusu Kristu, i koji postaju suradnici na ostvarenju njegova projekta o čovjeku. Još je rekao da nas iskustvo uči kako oni, koji u svojim životnim nastojanjima, planiranjima i projektima uopće ne računaju s Bogom, neće daleko stići, završavaju kao gubitnici. Poželio je svakom sudioniku slavlja da otkrije sebe u Isusu Kristu, i da budu zagrijani i oduševljeni svaki dan u povjerenju prema njemu oblikovati svoju dušu i srce njegovom ljubavlju, te na taj način postaju novi i drugačiji ljudi po njegovoj mjeri, u skladu s narodnom poslovicom: «S kim si, takav si». Kad smo s onima koji su prema nama puni dobrohotnosti, povjerenja i ljubavi, mi se iznutra ispunjamo moćima koje nas dižu u našim srcima na razinu Božju, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka budu ortaci s onima koji mogu ostvariti s njima i za njih ono što je dobro, plemenito, i vrijedno, a napose da budu što čvršće povezani s Bogom, koji želi i može s njima ostvariti svoj najbolji projekt o čovjeku, očitovan u Sinu njegovu Isusu Kristu. I on nastupa kao malen i neznatan, poput njegove majke Marije, rođen u betlehemskoj štalici, nepravedno osuđen i na križu razapet, ali moćan božanskom ljubavlju jačom od smrti, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka ne dopuste da ostanu zarobljenici mraka zla, nego da se uključe u taj moćni Božji dinamizam na ovoj našoj zemlji. Upozorio ih je i na konkretan način kako da to učine, a to je suradnja s onima u ovoj ustanovi koji su zaista plemeniti i dobrohotni prema njima, izgrađujući svoje međusobno zajedništvo po uzoru na Božje trojstveno zajedništvo u kojem Otac sebe predaje Sinu a Sin Ocu u vezu ljubavi Duha Svetoga. Umjesto da razmišljaju samo o tome kako su ovdje prostorno ograđeni i ograničeni, neka iskoriste šansu da se, njegujući međusobno zajedništvo i ljubav preobražavaju u drugačije, bolje ljude i tako iskuse neograničenu duhovnu širinu svoga postojanja, ustvrdio je biskup. Kad se ostvaruju takvi odnosi među ljudima, nastavio je biskup, događa se Božić, jer je Bog u Sinu svome Isusu Kristu uspostavio s nama takvo zajedništvo. Poželio je sudionicima slavlja da ne svedu svoj život na ono malo i sitno što ih tišti, što ih zadržava u nekom nutarnjem tjesnacu i mraku, nego da svakoga dana s Bogom u molitvi i na drugi način izlaze iz svoje izgubljenosti i malenosti, te postaju ljudi svjetla, moćni dobrotom, plemenitošću i ljubavlju. U tim mislima i osjećajima biskup je zatvorenicima, vodstvu i djelatnicima ove ustanove poželio radostan Božić.

Na koncu misnog slavlja jedna zatvorenica zahvalila je biskup Antunu za njegov dolazak, te mu je u ime svih ostalih uručila prigodni dar koji su izradile zatvorenice, zaželjevši mu sretan Božić. Zahvalivši na čestitci i daru, biskup je podsjetio sudionike slavlja da se u srcu svakoga od njih može roditi mrak, zloća, pokvarenost, mržnja i još mnogo drugoga negativnoga. Ali kad se u njihovu srcu rodi Isus Krist svojom blizinom onda je srcu najljepše, jer On je taj koji ih blizinom svoje pobjedničke ljubavi nad smrću čisti, prosvjetljuje i uzdiže na pravu razinu postojanja. Zahvalio je svakome pojedinom od njih što svoje srce, savjest, svoj život ne prepuštaju bilo čemu, nego ga nastoje prosvjetljivati i osnaživati Božjom blizinom, iz koje crpe snagu da budu jedni drugima dobri i plemeniti. Zahvalio je svim djelatnicima koji im nastoje pomagati da budu takvi, te što ih s razumijevanjem prihvaćaju i pružaju ono što im je potrebno. Zahvalio je dušobrižniku Ivici Bošnjaku koji ih pohađa i nastoji ih svojom riječju, a osobito svetim slavljima svrstavati na Božju stranu, kamo po životnom pozivu i pripadaju. Zahvalio je pjevačima iz Kuzmice što su uljepšali ovo slavlje, te je nas sve zazvao Božji blagoslov.