Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Ivan, Apostol i Evanđelist
Blagdan
Čitanja: 1 Iv 1, 1-4; Ps 96, 1-2. 5-6. 11-12; Iv 20, 1-8.
Evanđelje dana (Iv 20, 1-8)
„Onaj dugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob.“
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.
Razmišljanje
Onaj drugi učenik u četvrtom Evanđelju” prepoznat je kao Apostol Ivan i zato danas, na blagdan ovoga Apostola, u Evanđelju slušamo o ovome Isusovu ljubljenom učeniku, i to u kontekstu događaja Kristova Uskrsnuća. Kao što primjećuje sam autor četvrtog Evanđelja, onaj drugi učenik, odnosno on sam, povjerovao je kada je vidio povoje gdje leže u Isusovu grobu. Povjerovao je u to da On živi, da je ustao od mrtvih. To je nesumnjivo vrlo važno svjedočanstvo samog Evanđelista jer u raznim opisima događaja Isusova Uskrsnuća često vidimo učenike koji ne vjeruju, koji ne uspijevaju razumjeti što se dogodilo, kojima je sam Krist, kad im se ukazivao, predbacivao nedostatak vjere. No, ovaj je ljubljeni Gospodinov učenik odmah povjerovao, nije trebao nekih drugih mišljenja, nije trebao najprije vidjeti živoga Isusa, dotaknuti Njegove rane. On je povjerovao, ne samo stoga što je pažljivo slušao Isusove riječi kada je najavljivao Svoje Uskrsnuće, ne samo stoga što je zapazio otvoren i prazan grob, nego ponajprije stoga što je ljubio svojega Gospodina, a ljubav je moćnija od smrti, od beznađa, od tuge, žalosti… Sveti Ivan Apostol, prema tradiciji najmlađi Isusov učenik, imao je svježinu vjere, djetinje, neokaljane životnim porazima, teškim iskustvima, pretjeranim životnim realizmom. To ne znači da te stvari mogu štetiti čistoj i netaknutoj vjeri, ali često biva tako. Njegova ljubav i privrženost Učitelju su isto tako vidljive i u tome što je prvi došao do groba. Može se reći da ga nije gonila toliko znatiželja, koliko nada i vjera da, evo, žene govore istinu. Neka nam sv. Ivan Apostol pomaže, ne samo danas u tome da naša vjera stalno bude svježa, pouzdana, da naša ljubav prema Isusu bude vjerodostojna i nedjeljiva, da naša nada bude nepokolebljiva i puna radosti, nego da, evo, i mi vjerujemo da naš Gospodin živi, da djeluje u našem životu i da ćemo i mi zajedno s Njim uskrsnuti i živjeti vječno na Nebu. K. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
