Petak u osmini Božića

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Petak
Peti dan u osmini Božića

Čitanja: 1 Iv 2, 3-11; Ps 95, 1-2a. 2b-3. 5b-6; Lk 2, 22-35.


Evanđelje dana (Lk 2, 22-35)

„Svjetlost na prosvjetljenje narodâ.“

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe (roditelji) Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje narodâ, slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«


Razmišljanje

Kada bi Šimun pogledao oko sebe, mogao je sigurno uočiti puno toga što bi u njemu moglo izazvati razočarenje. Njegovi sunarodnjaci Židovi često su lutali u tami vlastitih grijeha, unatoč tolikim milostima koje su primili od Gospodina. No, Šimun je čitavim svojim srcem iščekivao utjehu koja ima doći. Šimun je zagledan u Boga jer zna da Bog nikada neće ostaviti Svoj narod na cjedilu, iako su toliko sagriješili. Evanđelje nam svjedoči kako je Duh Sveti bio na Šimunu i kako mu je taj isti Duh Sveti objavio da neće vidjeti smrti sve dok ne ugleda Spasitelja, Mesiju. U Šimunu vidimo čovjeka koji je razvio prisan odnos s Bogom i koji unutar svoga srca čuje poticaje Božje. Nije došao u Hram sam od sebe, već na poticaj Duha Božjega. Dalje u Evanđelju čitamo kako ga je Božja ljubav dovela do živoga susreta s onim kojega je tako željno iščekivao. Imao je tu milost da novorođenoga Sina Božjega drži u svome naručju i da čitavim svojim bićem doživi Božje pohođenje u svome životu. Ono što je posebno važno da uočimo, razmatrajući današnji evanđeoski odlomak, jest to da Bog, osim što se utjelovljuje i objavljuje jednom narodu, to isto čini i jednom pojedincu. Nebeski Otac čezne za čitavim čovječanstvom, no On čezne i za tobom i za mnom kao pojedincima. Sa svakim od nas želi razviti jedan prisan i osoban odnos, baš kao što je to imao sa Šimunom. Kroz današnje razmatranje susretni tu predivnu Očevu nježnost koja se tako snažno očitovala u utjelovljenom Djetetu. Budi i ti poput Šimuna tako otvoren Bogu. Prepusti se Duhu Svetom da te povede putem do Hrama, putem tvoga srca, gdje ćeš i ti, baš poput Šimuna, primiti dijete Isusa u svoje naručje i prepoznati kako je On došao baš tebi osobno ususret kako bi te ozdravio i ponudio ti Svoje spasenje. I. R.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)