Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Franjo Saleški, biskup i crkveni naučitelj
Spomendan
Čitanja: 2 Sam 7, 4-17; Ps 88, 4-5. 27-28. 29-30; Mk 4, 1-20.
Evanđelje dana (Mk 4, 1-20)
„Iziđe sijač sijati.“
U ono vrijeme: Poče Isus ponovno poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
»Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razastre se i razmnoži te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.
I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
da gledaju, gledaju — i ne vide,
slušaju, slušaju — i ne razumiju,
da se ne obrate
pa da im se otpusti.«
I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? Sijač sije Riječ. Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.«
Razmišljanje
- Ući ću u mnoštvo ljudi koji su pohrlili na jezero slušati Isusa. Zamišljam ih kako se naguravaju oko Rabija. Isus, pritisnut mnoštvom, ulazi u lađu i s nje poučava (r. 1). Prepuštam se atmosferi u kojoj svi pažljivo slušaju.
- “Poslušajte…” (r. 3.9). Isus želi privući moju pozornost na Riječi koje izgovara. Riječ koju ne čujem ne može odjeknuti u mom srcu. Ne može uroditi plodom. Zapitat ću se kakav je moj stav prema slušanju. Isusova prispodoba će mi pomoći u tome. Tlo na koje zrno pada moje je srce.
- Iz tvrdog i hladnog srca Riječ biva odmah ukradena (rr. 4.15). Ima li u meni osjetljivosti na Riječ? Je li mi ona važna? Ima li mjesta u mom životu za slušanje Riječi? Ili živim samo na površini osjetilnih dojmova? Što je to što mi najčešće potkrada vrijeme za slušanje Riječi?
- Plitko i nestabilno srce je ono u koje se Riječ ne može ukorijeniti (r. 5-6.16-17). Obratit ću pozornost na moj stav odlučnosti i brige za dubinu duhovnog života. Jesam li dosljedan u produbljivanju svog odnosa s Riječju? Što me obično obeshrabri ili dovede do toga da odustanem od meditacije?
- Zabrinuto srce je srce koje ne čuje Riječ (r. 7.18-19). Zastajem dulje na pitanju: Za što moje srce najviše živi? S kojim nevezanostima i brigama Riječ najčešće “gubi bitku” u mom životu?
- Srce koje daje prednost Riječi, ustrajno sluša Riječ i prima je u sebe (rr. 8.20). Što pogoduje slušanju Riječi? Kada je ona dala najveće plodove u mom životu?
- Prići ću Isusu i zahvaliti Mu na prispodobi, koja mi je pomogla prepoznati stanje svoga srca i njegovu sposobnost slušanja Riječi. Sačuvat ću u srcu Njegov poziv: “Poslušajte”. Molit ću Isusa da mi pomogne da je čuvam i velikodušno na nju odgovorim.
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
