Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Subota
Svagdan
Čitanja: 2 Sam 12, 1-7a. 10-17; Ps 50, 12-13. 14-15. 16-17; Mk 4, 35-41.
Evanđelje dana (Mk 4, 35-41)
„Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?“
U onaj dan uvečer reče Isus svojim učenicima: »Prijeđimo prijeko!« Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«
Razmišljanje
- Večer je. Isus otpušta mnoštvo i predlaže učenicima: “Prijeđimo na drugu stranu” (r. 35). Isto svakodnevno govori i meni. Uči me “prelaziti na drugu stranu” kako bih mogao biti nasamo s Njime u “brodu moga života”. Jesam li spreman tako činiti?
- Uzet ću Isusa u svoju “lađu” (r. 36). Gledat ću u Njega i razgovarati s Njim o onome što proživljavam posljednjih dana: što me usrećuje i rastužuje. Želi me čuti. Koji se osjećaji bude u meni dok o tome razgovaramo?
- Zamislit ću sebe s Isusom na lađi u trenutku kada udara na nju snažan vjetar. Valovi se dižu. Lada se ljulja, puni se vodom (r. 37). To je slika životnih situacija, koje me iznenađuju. Jesam li i tada u stanju gledati u Isusa, Njemu se povjeravati?
- Jezero divlja, a Isus spava na stražnjem dijelu lađe (r. 38). Kako iščitavam ovu sliku? Budi li u meni osjećaj da je On netko blizak ili ravnodušan? Vjerujem li da je sve u Njegovim rukama? Vjerujem li u Isusovu nježnu bliskost i u trenutcima kada gubim kontrolu nad vlastitim životom?
- Čujem viku prestravljenih učenika: “Učitelju, zar ne mariš što ginemo?” (r. 38). Obratit ću pozornost na svoje reflekse u sličnim situacijama. Što prevladava: mir ili strah da Isusa nije briga za moju sudbinu?
- “Što ste tako bojažljivi?” (r. 40). Isus me potiče da se zapitam gdje je izvor mojih strahova i sumnji? Za što i čega se najviše bojim u životu? Što mi pomaže u prevladavanju tih strahova?
- Pozvat ću Isusa u svoje oluje, strahove i neizvjesnosti. Zamislit ću da Isus stoji pored mene, pruža ruke i govori: “Utihni! Umukni!” (r. 39). Zadržat ću ovu sliku u srcu i ponavljati: “Isuse, obnovi mir i spokoj u mome srcu!”.
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
