Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Svagdan
Čitanja: 2 Sam 18, 9-10. 14b. 24-25a. 30-32 – 19, 3; Ps 85, 1-2. 3-4. 5-6; Mk 5, 21-43.
Obljetnica posvete crkve: Virovitica – bl. Alojzije Stepinac.
Evanđelje dana (Mk 5, 21-43)
„Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!“
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmijehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Razmišljanje
- Obratit ću pozornost na Jaira, koji se sav potišten brigama probija kroz mnoštvo ljudi i pada pred Isusa na koljena. Pozorno ću slušati njegovo obraćanje. Pati. Moli da mu spasi umiruću kćer (rr. 21-23).
- Primijetit ću Isusovu ganutost. Ostavlja mnoštvo i odlazi za Jairom u njegovu kuću (r. 24). Slušat ću mrmljanje mnoštva koje se natiskuje i ide za Njim. Priključit ću se tom mnoštvu. Što proživljavam? Reći ću to Isusu.
- U gužvi ću pronaći ženu koja pati od krvarenja (rr. 25-28). Prići ću joj. Sada gledam u njezino napaćeno lice. Liječnici joj nisu uspjeli povratiti zdravlje. Svu svoju nadu ona sada polaže u Isusa.
- Približavam se skupa s ovom ženom Isusu, upijam njezinu vjeru i ufanje. Obratit ću pozornost na trenutak u kojem se dotiče Isusa. Vidim sreću na njezinu licu. Ozdravila je! (rr. 29-34).
- Mogu li se sjetiti situacija koje su, ljudski gledano, bile beznadne, u kojima sam osjećao kao da život curi iz mene? Što mogu reći o svom povjerenju u Isusa u takvim trenucima? Što u svome životu smatram najvećim čudom iscjeljenja?
- Uživjet ću se u tešku Jairovu situaciju, javljaju mu da mu je kći umrla (r. 35). U kući vlada pogrebna atmosfera. Divim se njegovoj vjeri. On se uzda u Isusa, jedino mu On govori: “Ne boj se, samo vjeruj” (r. 36). Isus vraća njegovoj kćeri život (rr. 35-43).
- Povjerit ću Isusu sve svoje strahove koji mi oduzimaju životnu radost, dovode me u napast da plačem i naričem. Čujem Ga kako mi nježno govori: “Ne boj se, sam vjeruj”. Ponavljat ću, dok mi se srce ne nasiti, molitvu: “Isuse, uzdam se u Tebe. Prožmi me svojim životom!”.
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
