Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Četvrtak
Svagdan
Čitanja: Pnz 30, 15-20; Ps 1, 1-2. 3. 4 i 6; Lk 9, 22-25.
Evanđelje dana (Lk 9, 22-25)
„Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«
A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«
Razmišljanje
- Približit ću se Isusu i položiti svoju glavu na Njegova prsa. Prije nego poslušam Njegove riječi, nastojat ću čuti otkucaje Njegova Srca. Molit ću se da budem u stanju prihvatiti svaku Njegovu Riječ i da ostanem u dubokoj povezanosti s Njim.
- Vidjet ću tugu i bol u Isusovim očima. Povjerava mi se. Govori da će mnogo trpjeti. Autoriteti će Ga odbaciti. Bit će ubijen (r. 22). Želim li biti blizu takvog Isusa? Koje osjećaje budi u meni pomisao na patnju, odbačenost i smrt? Porazgovarat ću o tomu s Isusom.
- Isus mi daje najveće obećanje: na kraju svega je Uskrsnuće, život vječni, bez boli, bez straha, vječna sreća s Njim i u Njemu. Posljednji Isusov navještaj nije muka nego Uskrsnuće! (r. 22)
- Što mi trenutno uzrokuje najviše trpljenja? Odbačenost? Strah od smrti? Posvijestit ću sebi da je u svemu tome prisutan Isus. Sa mnom trpi. Obećava mi Život, Uskrsnuće. Vjerujem li u to?
- Isus mi jasno govori da moram, ako želim biti s Njim, nadilaziti sebe, svoje otpore. Moram se pomiriti sa svojim križem, ne usredotočivati se na bol nego na Isusa (r. 23).
- Pozvat ću Isusa u povijest svoga života, u ona mjesta, odnose, događaje u kojima sam bio ranjen ili ranjavao druge. Molit ću Ga da mi pomogne pomiriti se sa svojim ranama, da ozdravi moje pamćenje od srdžbe, ljutnje i nepraštanja.
- Isus želi da vodim brigu o nutarnjoj slobodi, da naučim svjesno gubiti, odricati se poradi Njega (rr. 24-25). Bitno je ono što me čeka na „kraju” Život vječni, a ne ono što mogu sada, na kratko vrijeme, steći i imati. Ponavljat ću: „Isuse, Ti si sav moj život!”
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
