Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
DRUGA KORIZMENA NEDJELJA
Čitanja: Post 22, 1-2. 9a. 10-13. 15-18; Ps 116, 10 i 15. 16-17. 18-19; Rim 8, 31b-34; Mk 9, 2-10.
Evanđelje dana (Mk 9, 2-10)
„Ovo je Sin moj ljubljeni.“
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.
Razmišljanje
- Nakon šest dana… (r. 2) Pokušat ću ući u ono što proživljavaju apostoli. Prolaze kroz krizu u hodu za Isusom. Preneraženi su nedavnim nagovještajem Učiteljeve muke (Mk 8, 31-38).
- Vratit ću se trenutcima u kojima sam proživljavao velike duhovne muke i krize u hodu za Isusom. Kako su tada izgledale moje molitve? O čemu sam tada razgovarao s Isusom? Kako danas gledam na proživljene krize? Razgovarat ću s Isusom o tomu.
- Isus je poveo učenike nasamo sa sobom na goru (r. 2). Želi ih otrgnuti od potištenosti, da se ne zatvore u ono negativno što su proživjeli. U trenutcima krize i trpljenja treba se znati udaljiti od sebe, uzići na „goru”, biti iznad svoje potištenosti.
- Kontemplirat ću Isusa u Njegovoj čudesnoj preobrazbi (rr. 2-4). Uočit ću kako se mijenja Petrovo lice. Kontemplacija Isusova Boštva mijenja njegovo stanje duha. Prisjetit ću se svojih bliskih susreta s Isusom u kojima iskusih duboku utjehu. Zahvalit ću Mu za te trenutke.
- Klanjat ću se Isusu, ponavljajući kroz duže vrijeme Petrove riječi: Učitelju, dobro nam je ovdje biti. (r. 5) Razmislit ću zbog čega Ga želim posebno veličati? Jesam li sretan što pripadam Isusu, što mogu biti Njegov učenik?
- Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga! (r. 7) U gorljivoj molitvi molit ću Isusa da mi te riječi uvijek odjekuju u nutrini, posebno u vrijeme suhoće. Priznat ću svoju duboku želju da Isus uvijek bude moj ljubljeni Učitelj i Brat i da Ga uvijek želim slušati.
- Povjerit ću Isusu svoje buduće suhoće i životne krize da bi urodile još većom vjernošću i posvećenjem. Ponavljat ću: „Isuse, moja budućnost leži u Tvojim rukama!”
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)