Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA
Čitanja: 2 Ljet 36, 14-16. 19-23; Ps 137, 1-2. 3. 4-5. 6; Ef 2, 4-10; Iv 3, 14-21.
Klanjanje: Jakšić.
Evanđelje dana (Iv 3, 14-21)
„Bog je poslao Sina na svijet da se svijet spasi po njemu.“
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«
Razmišljanje
- Ući ću u ozračje noćnog razgovora Nikodema s Isusom. Nikodemova želja je ispunjena: može se nasamo sastati s Učiteljem. O veličini mojih želja ovisi dubina mojih susreta s Isusom. Što mogu reći o svojim željama u ovoj meditaciji?
- I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji… (rr. 14-15) Isus koji umire na križu, ima moć svakodnevno ozdravljati moj život. No, potrebna Mu je moja vjera.
- Uistinu, Bog je tako ljubio svijet… (r. 16) Gledajući Križ, s ljubavlju ću razmatrati svaku riječ koja se nalazi u ovoj rečenici. Posvijestit ću sebi da na križu visi jedino Dijete Boga Oca. Umire za mene. Za Boga sam „cijeli svijet”. Kao i svaki čovjek, za Njega sam Njegovo jedino dijete.
- Isus me uvjerava da Otac ne želi moju propast nego spasenje (rr. 17-18). Nedostatak vjere u Božju ljubav i milosrđe vode me u nutarnji nemir. Vjerujem li u beskrajnu Božju dobrohotnost prema meni? Ne zamjećujem li u sebi tendenciju samoosuđivanja?
- Približavanje Raspetomu je kao prilaženje svjetlu koje me proniče do srži i otkriva najskrivenije zakutke moga srca (rr. 19-21). Samo ako pred Njim stojim u istini, mogu iskusiti Njegovu ljubav i blizinu. Stajat ću blizu križa. Zagrlit ću Raspetoga i molit ću Ga da me sačuva od laži i iskrivljene savjesti.
- Promatrajući rane Raspetoga, iskreno ću porazgovarati s Njim o ranama svoga srca. Zamolit ću Ga da mi otkrije moje grijehe koji Mu zadaju najviše trpljenja. U sebi ću probuditi kajanje zbog svojih opačina. Pomolit ću se Psalmom 50.
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
