Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
VAZAM – NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA
Čitanja: Dj 10, 34a. 37-43; Ps 117, 1-2. 16ab-17. 22-23; Kol 3, 1-4 ili 1 Kor 5, 6b-8; Iv 20, 1-9 ili kao u Vazmenom bdijenju Mk 16, 1-7. ili Lk 24, 13-35.
Klanjanje: Sopje.
Evanđelje dana (Iv 20, 1-9)
„Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.“
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Razmišljanje
- Posvijestit ću sebi da nisam u stanju dokraja proniknuti u bol Marije Magdalene i apostola nakon Gospodinove smrti. Razmatram taj događaj znajući za istinu o Uskrsnuću. Za njih je vrijeme između Velikog Petka i Uskrsa bilo jezovito.
- Nastojat ću proniknuti u stanje Magdalenina duha dok rano ujutro odlazi na Gospodinov grob (r. 1). Pomislit ću kako ta jednostavna žena u svojem trpljenju nosi svu onu bol ljudi kojima se čini da njihov život nema smisla.
- Zadržat ću se na sceni u kojoj Magdalena vidi da je grob prazan. Gledat ću kako, bespomoćna, trči k Petru i Ivanu moleći ih za pomoć (rr. 1-2). Još ni ne pomišlja da je Isus Živ! Pomislit ću na sve izgubljene Magdalene koje traže Isusa i koje još nisu iskusile Njegovo Uskrsnuće. U žarkoj molitvi povjerit ću ih Isusu.
- Izbliza ću gledati Petra i Ivana. Vidjet ću njihovu reakciju kada od Marije Magdalene čuju da Gospodina nema u grobu. Najprije hodaju, a zatim trče prema grobu (rr. 3-4).
- Podsjetit ću se na situacije iz svoga života kad se u meni budila duboka čežnja za Isusom i kad se nakon duhovne suhoće htjedoh iznova susresti sa Živim Isusom. Povjerit ću to Isusu.
- Gledat ću trenutak kad su apostoli dotrčali do groba i vidjeli da je prazan. Vidjet ću kako se u njima rada iskra vjere da je On Živ (rr. 5-9). Njihov život dobiva novi smisao.
- Zahvalit ću Isusu za svaku i najmanju milost utjehe, za svaku iskricu vjere po kojoj je u meni iznova probudio želju živjeti za Njega. Veličam Ga za to što mogu razmatrati Evanđelje o Uskrsnuću. Veličam Te u Tvojoj Riječi koja uvijek vodi u Život!”
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
