Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
VAZMENI UTORAK
Vazmena osmina
Čitanja: Dj 2, 36-41; Ps 32, 4-5. 18-19. 20 i 22; Iv 20, 11-18.
Evanđelje dana (Iv 20, 11-18)
„Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.“
U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo — jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« — što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«
Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«
Razmišljanje
- Žarko ću moliti Duha Svetog da me odvede k praznom grobu i da mi omogući da zajedno s Magdalenom doživim susret s Uskrslim Isusom.
- Stat ću pored Magdalene koja sva u boli plače kod praznog groba (r. 11). Zaustavit ću se kod njezina plača. U šutnji ću stajati pokraj žene koja oplakuje svoj najveći životni gubitak.
- Poslušat ću Magdalenin razgovor s anđelima (rr. 12-13). Posvetit ću više vremena njezinim riječima: Uzeše Gospodina mojega… Doživjet ću ton tih riječi. Magdalena traži svoga ljubljenog Isusa i istovremeno se osjeća bespomoćno.
- Magdalena već drugi put čuje pitanje: Ženo, što plačeš? (r. 15) U Onomu tko joj postavlja pitanje ne prepoznaje Isusa. Savijena od boli, nije u stanju zamijetiti Onoga kojega traži.
- U čemu se najviše poistovjećujem s Magdalenom? Što mogu reći za svoj odnos sa Živim Isusom u trenutcima boli koja je uzrokovana gubitkom?
- Svoj pogled zaustavit ću na Magdaleni u trenutku kada čuje svoje ime: Marijo! (r. 16) Zamijetit ću kako se u hipu mijenja njezin pogled, njezino lice. Isus onim Marijo! punim ljubavi izvlači njezino srce iz groba očaja.
- Jesam li imao takav susret s Isusom koji mi je vratio Život? Sjećam li se kojim me je riječima tada dotaknuo? Jesu li one i dalje žive u meni?
- Kontemplirat ću Živog Isusa koji uzlazi k Ocu (r. 17). Približit ću Mu se kao Magdalena i s ljubavlju ponavljati Ime Isusovo kojim Mu se najradije obraćam: „Spasitelju moj, Gospodine, Učitelju, Prijatelju…”
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
