Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
VAZMENA SRIJEDA
Vazmena osmina
Čitanja: Dj 3, 1-10; Ps 104, 1-2. 3-4. 6-7. 8-9; Lk 24, 13-35.
Evanđelje dana (Lk 24, 13-35)
„Prepoznaše ga u lomljenju kruha.“
Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima.
On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«
A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«
U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!«
Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Razmišljanje
- Približit ću se dvojici učenika koji idu iz Jeruzalema u Emaus. Zaustavit ću se kod njihove tuge (rr. 13-14). Potištenost im oduzima jasnoću pogleda na život. Čini im se da je na Veliki Petak sve završilo.
- Prisjetit ću se situacija u kojima sam bio obuzet velikom tugom i potištenošću. Koji su to bili događaji? Kako sam se tada ponašao? Kod koga sam tražio podršku i pomoć?
- Skrenut ću pozornost na Isusa koji se priključuje učenicima na putu (rr. 15-20). Kontemplirat ću Njegov pristup učenicima. Potiče ih da još jedanput, u svjetlu Riječi, razmotre posljednje događaje.
- Približit ću se dvojici učenika koji idu iz Jeruzalema u Emaus. Zaustavit ću se kod njihove tuge (rr. 13-14). Potištenost im oduzima jasnoću pogleda na život. Čini im se da je na Veliki Petak sve završilo.
- Prisjetit ću se situacija u kojima sam bio obuzet velikom tugom i potištenošću. Koji su to bili događaji? Kako sam se tada ponašao? Kod koga sam tražio podršku i pomoć?
- Skrenut ću pozornost na Isusa koji se priključuje učenicima na putu (rr. 15-20). Kontemplirat ću Njegov pristup učenicima. Potiče ih da još jedanput, u svjetlu Riječi, razmotre posljednje događaje.
- Isus mi se svakodnevno „priključuje” u molitvi, ali i u tuzi i muci. Koje je najveće svijetlo u meni rodila Njegova Riječ koju sam posljednjih dana razmatrao?
- A mi se nadasmo… (r. 21) Nosim li u srcu neko razočaranje Božjim planovima? Jesam li u stanju povjeriti i predati Mu ono što ne razumijem u svome životu?
- Isus skreće pozornost učenicima na njihovo bolesno srce (rr. 25-27). U njihovim srcima gori želja da susretnu Isusa, ali ju ljudski način razmišljanja guši i ne dopušta im da zamijete Njegovu prisutnost. Zamolit ću Isusa da Svojom Riječju raspali moje srce i da ga očisti od gorkih i zlih misli.
- I uniđe da ostane s njima. (r. 29) Žarko ću srcem ponavljati: „Ostani sa mnom i čuvaj moje srce od nevjere i tuge!”
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
