Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: Dj 5, 34-42; Ps 26, 1. 4. 13-14; Iv 6, 1-15.
Evanđelje dana (Iv 6, 1-15)
„Onima koji su sjedili, razdijeli koliko su god htjeli.“
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju? « To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije. « Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!«
Skupili su dakle i napunili dvanaest košarica ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Razmišljanje
- Umiješat ću se među mnoštvo što ide za Isusom. Mnogi se sjećaju nedavnog ozdravljenja koje je učinio (rr. 1-2). Dive Mu se. Vidjet ću njihova lica, poglede. Hrle k Njemu.
- Prisjetit ću se dana u kojima sam se približavao Isusu, divio se Njegovoj osobi, želio biti s Njim. Što je to što me je vuklo da idem za Njim? Što me danas privlači?
- Sjest ću blizu Isusa. Vidjet ću Njegov zabrinut pogled. Vidi gladne. Prvi zamjećuje ljudske potrebe. Kontemplirat ću Njegovu srdačnu zabrinutost za mnoštvo (rr. 3-6).
- Posvijestit ću sebi da Isus svakodnevno brine za mene, poznate su Mu sve moje potrebe. On prvi zna što trebam učiniti. Vjerujem li u Njegovu svakodnevnu pomoć? Osjećam li ju?
- Skrenut ću pozornost na smetenost i nervozu učenika. Ne snalaze se… Osjećaju se bespomoćno. Nisu u stanju posvijestiti sebi da im je Isus u neposrednoj blizini. Zaboravljaju da On može sve (rr. 5-9).
- Pronalazim li sebe u Filipovim i Andrijinim reakcijama? Koje brige najviše opterećuju moje misli i srce? Znam li ih povjeriti Isusu? Pokušat ću to učiniti.
- Kontemplirat ću Isusa koji umnaža kruh (rr. 10-13). Predat ću Mu sve one svoje „bijedne ulomke kruha” i ponavljat ću: „Isuse, u Tvojim je rukama moj život!”
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
