Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Svagdan
Čitanja: Dj 11, 19-26; Ps 86, 1-3. 4-5. 6-7; Iv 10, 22-30.
Titular: Buk, Čaglić, Davor, Vrbova – sv. Juraj Mučenik – svetkovina.
Klanjanje: Donja Obrijež.
Evanđelje dana (Iv 10, 22-30)
„Ja i Otac jedno smo.“
Svetkovao se u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« Isus im odgovori:
»Rekoh vam pa ne vjerujete.
Djela što ih ja činim u ime Oca svoga —
ona svjedoče za mene.
Ali vi ne vjerujete
jer niste od mojih ovaca.
Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
Ja i Otac jedno smo.«
Razmišljanje
- Dočarat ću si mnoštvo koje po zimi ide u Jeruzalem na blagdan Posvete Hrama – sjećanje na obnovu kulta. Isus šeće po Salomonovu trijemu. Njegova tiha nazočnost rađa napetost među Židovima (rr. 22-24).
- Tiha Božja prisutnost može i kod mene probuditi napetost, osobito onda kad iščekujem Njegovu Riječ ili kad mi je teško ući u šutnju i tišinu. Ne požurujem li Boga da odgovori? Postoji li u mojoj molitvi prostor za produženu tišinu i strpljivo slušanje?
- Rekoh vam pa ne vjerujete… (rr. 25-26) Isus šuti jer mnoštvo Njegovih Riječi nije prihvaćeno, mnoštvo ih je prečuveno. Šutnja i tišina mi pomažu da se vratim k Riječi koju nisam čuo i prihvatio. Vjera se rada iz onoga što se čuje, a ono što se čuje je Kristova Riječ (sv. Pavao).
- Ovce moje slušaju glas moj. (r. 27) Toliko pripadam Isusu koliko slušam Njegovu Riječ i koliko Mu vjerujem. Zaustavit ću se kod svog umijeća slušanja. Je li u mome životu slušanje na prvom mjestu? Vodi li me slušanje Isusa u molitvi k poslušnosti Njegovoj Riječi?
- Isus mi jamči da poslušnost Njegovoj Riječi ne sputava nego naprotiv, otvara prema Životu u punini koji se proteže u Vječnost (r. 28). Ako prionem uz Njega, moj će život biti u najboljim rukama. Neću propasti vječno to mi Isus jamči. Koji bih odgovor htio dati Isusu?
- Isusove ruke me podsjećaju na Očeve ruke (rr. 29-30). Otac me povjerava Isusu. Naslonit ću se na Oca i sa zahvalnošću ponavljati: „Oče, hvala Ti za Isusa. Ne daj da se ikada istrgnem iz Njegovih ruku.”
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
