UČENICI KATOLIČKIH GIMNAZIJA POŽEŠKE BISKUPIJE HODOČASTILI GOSPI VOĆINSKOJ

Učenici i djelatnici katoličkih gimnazija iz Požege i Virovitice hodočastili su 17. svibnja 2024. u Gospino svetište u Voćinu. Pridružili su im se bogoslovi Požeške biskupije, da bi sudjelovali na primanju među kandidate za svete redove Luke Barišića iz Župe sv. Nikole biskupa u Pleternici.  Središnji dio hodočašća bilo je euharistijsko slavlje, koje je predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s predstojnikom Ureda za katoličke škole Ivicom Žuljevićem, rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Željkom Faltakom i drugim svećenicima koji su dopratili hodočasnike.

Biskup je homiliju započeo pitanjem mladima: »Jeste li čuli kako nas Djela apostolska izvješćuju da je pred rimskim upraviteljem Festom nastala u Cezareji izazovna rasprava između Pavla i Židova o Isusovu uskrsnuću koja nije završila do danas?« Zapitao je gimnazijalce o čemu oni svakodnevno raspravljaju, što smatraju najvažnijim životnim pitanjem vrijednim rasprave, te jesu li došli do kakvih zaključaka, ne tek intelektualne naravi, nego onih koja pokreću njihovu slobodu i dovode ih do opredjeljenja od kojih žive. Naglasio je kako je rasprava o tome je li Isus Krist pobijedio smrt najvažnija za čovjeka, jer ona zapravo nije rasprava o njemu, nego o nama, o tome kakva smo bića i što se s nama konačno ima zbiti da budemo pobjednici u životu. Kazao je kako je odgovor na spomenuto pitanje star dvije tisuće godina, a dali su ga oni koji su bili budni srcem u vjeri i povjerenju u Boga, i tom svojom vjerničkom budnošću otkrivali božanske dimenzije o nama i za nas koje je objavio Isus Krist. O njemu u Vjerovanju ispovijedamo da je »postao čovjekom radi nas ljudi i radi našega spasenja«, položio život za nas na križu, da mi budemo zajedno s njime dionici njegove uskrsne pobjede nad zlom i smrću. Stoga je osoba Isusa Krista trajno predmet raspravâ, opredjeljenja za ili protiv njega, kako nam svjedoči spomenuti ulomak u kojem se sv. Pavao  svojom vjerom opredijelio za Isusa Krista, a određeni broj njegovih sunarodnjaka Židova svojom su ga nevjerom odbacili, ustvrdio je biskup. Protumačio je mladim hodočasnicima da je vjera sposobnost duha zahvaljujući kojoj se čovjek otvara za Božji beskraj i za njegovo djelo koje je ostvario u Isusu Kristu. Izrazio je želju da svi oni koji pohađaju katoličke škole, dok svojom pameću nastoje stjecati mnoga znanja i usvajati vještine, ne ostanu mladi ljudi prikraćena duha i završe kao izgubljeni naraštaj, nego da budni vjerom za Boga dišu cjelovitim duhovnim dahom ovdje na zemlji. Pozvao ih je da im ovo hodočašće bude prigoda u kojoj će se preispitati s obzirom na duhovnu dimenziju svoga bića.

Polazeći od naviještenog evanđelja o ukazanju uskrslog Isusa svojim učenicima na obali Genezaretskog jezera, tijekom kojeg je Gospodin apostola Petra, koji ga je u najtežim časovima njegove muke triput zatajio, tri puta pitao: »Šimune Ivanov, voliš li me?«, biskup je rekao: »Kakav je to duh i duhovnost bila u Petra koja se mogla odreći Isusa s kojim je tri godine živio i osjetio tko je on? Kao da je Isus uskratio da Petar progovori, proradi u svom duhu prije negoli on na križu položi svoj život za sve nas, pa i za Petra.« Podsjetio je da je sv. Pavao apostol upravo u tom raspetom Isusu otkrio svoju sudbinu, pa je ustvrdio: »Meni je život Krist, a smrt dobitak«, jer je u njemu otkrio svoju pobjedu nad smrću te ga ona više nije plašila, nego je postala sastavnica ovozemaljskog života u kojoj konačno odlaže sve prolazno i propadljivo. Pred takvim Petrovim stanjem Gospodin Isus se poslužio svojom božanskom strategijom ljubavi koja će mu pomoći da se duhovno probudi i sazrije do onih dimenzija koje je Bog u Isusu Kristu ostvario za nas. Trostrukim pitanjem daje Petru prigodu da trostrukim izjavljivanjem svoje ljubavi prema njemu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« ispravi ono trostruko zatajenje. K tome, govori mu o budućnosti u kojoj će Petar svojom mučeničkom smrću za Isusa potvrditi da ga je istinski ljubio. Kao što je Isus smrću na križu očitovao najveću moć Božje ljubavi, slično će učiniti i sv. Petar kad svoj život položi iz ljubavi za Isusa Krista. Biskup je poručio gimnazijalcima neka nikada ne zaborave kako nisu skrojeni po nekim ljudskim mjerilima, nego da ih je Bog stvorio na mjeru svoje božanske ljubavi, te da se u toj svijesti sjedine s Gospodinom Isusom u kojem je njihova dobitna životna formula, i da bi živjeli bez straha. Zamolio je Isusovu Majku da im pomogne u nastojanjima da budu mladi ljudi u Hrvatskoj koji su prožeti Duhom Svetim u čijoj je snazi Gospodin Isus izvojevao pobjedu nad zlom, prolaznošću i smrću. Biskup je homiliju završio riječima: »Isusova Majko, pogledaj ove mlade ljude koji tragaju za istinom i za smislom života. Neka im tvoj sin Isus bude put, istina i život!«