Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja: Job 38, 1. 8-11; Ps 106, 23-24. 25-26. 28-29. 30-31; 2 Kor 5, 14-17; Mk 4, 35-41.
Evanđelje dana (Mk 4, 35-41)
„Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?“
Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”
Razmišljanje
- Pokušat ću se naći u događaju koji opisuje Marko (rr. 35-36). Pada večer, a Isusa još uvijek opsjeda mnoštvo. Vidjet ću kako je umoran. Moli učenike da prijeđu na drugu stranu jezera. Ući ću s njima u lađu. Isus pada u san od umora.
- Ploveći skupa s apostolima, gledat ću u Isusa koji umoran spava (r. 38). Osvijestit ću si da se Isus svakodnevno služi mnome u Svom djelu. Isus me treba. Razveselit ću se ovoj istini. Slavit ću Ga zato što mogu biti Njegov učenik.
- Pokušat ću proživjeti dramu noćne oluje skupa s učenicima (rr. 37-38). Podiže se snažan vjetar. Bespomoćni smo, veslamo. Voda prekriva lađu. Prijeti nam potonuće. Gledam prestravljenost u očima učenika. Čujem njihov krik. I ja osjećam strah koji nas sve nadvladava.
- Gledam kako prestravljeni bude Isusa. Nervozno viču na Njega sa zamjerkom: Zar ne mariš što ginemo? (r. 38) Osjećaju se napušteni od Isusa. U nervozi gube vjeru u Isusovu moć i ljubav.
- Vratit ću se svojoj životnoj priči, situacijama u kojima sam se nalazio u najtežim iskušenjima. Sjetit ću se straha koji me je savladavao, svoje bespomoćnosti, nemoći. Ispričat ću Isusu to iskustvo.
- Kako je tada izgledala moja molitva? Jesam li bio u stanju povjeriti se Isusu. Nisam li se totalno pogubio i bio pod dojmom da Isus spava i da Ga se moja sudbina ne tiče? Što mogu reći o svom povjerenju u Isusa?
- Vratit ću se prizoru iz Evanđelja. Gledat ću u Isusa kako mirno i s velikom moći u jednom jedinom trenu utišava oluju. Osluškivat ću duboku tišinu koja je nastupila nakon Njegovih riječi (r. 39). Uronit ću u molitvu svog srca: Isuse, utišaj moje nemire i vratiti mi unutarnju tišinu.”
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
