Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: Jr 28, 1-17; Ps 118, 29. 43. 79. 80. 95. 102; Mt 14, 13-21.
Evanđelje dana (Mt 14, 13-21)
„Pogleda na nebo, izreče blagoslov i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.“
U ono vrijeme:
Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.
I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.
Razmišljanje
- Predočit ću si kako se Isus u ladici udaljava na samotno mjesto (r. 13). Zagledan u Učitelja, zapitat ću se: ima li u meni želje za pustinjom? Koliko često nalazim vremena za tišinu i osobnu molitvu?
- Ući ću među mnoštvo koje hrli za Isusom. Zastat ću mislima s Isusom kojeg obuzima (sa) milost na prizor velikoga mnoštva (r. 14). Zamislit ću Ga kako prilazi bolesnima, pokazuje im Svoje suosjećanje i ozdravlja ih. Zamolit ću Ga da me dotakne i ozdravi.
- Sada zamišljam drugačiju sliku (rr. 15-16). Večer je. Mnoštvo je još uvijek s Isusom. Gladni su i iscrpljeni nakon vrela i naporna dana. Ja sam među njima. Promatram bespomoćnost i zabrinutost učenika kao i Isusov mir. Učenicima nije ni na kraj pameti da bi Isus mogao čudesno razriješiti njihov problem.
- Pozorno slušam Isusov razgovor s učenicima. Gledam iznenađenje na njihovim licima kada čuju: Dajte im vi jesti. (r. 16) Zatim broje kruhove i ribe koje imaju na raspolaganju. Usredotočeni su na svoju zabrinutost. Nisu u stanju zamoliti Isusa da učini nešto s njihovom nevoljom.
- Sada ću tu situaciju primijeniti na sebe. Sjetit ću se situacija iz svoga života u kojima sam, osjećajući se bespomoćno, gubio glavu”. Pozivam li Isusa u svoje svakodnevne probleme? Razgovaram li s Njim o svojim brigama?
- Kontemplirat ću prizor umnažanja kruhova (rr. 18-21). Gledam u Isusa koji zapovijeda mnoštvu da posjedne po travi, uzima u ruke kruhove i ribe te se moli Ocu. Narod u čuđenju gleda ono što se događa. Ima dovoljno hrane za sve.
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
