Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: 1 Kor 2, 1-5; Ps 118, 97. 98. 99. 100. 101. 102; Lk 4, 16-30.
Evanđelje dana (Lk 4, 16-30)
„Posla me blagovjesnikom biti siromasima … Nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.“
U ono vrijeme: Dođe Isus u Nazaret, gdje bijaše othranjen. Uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:
Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla
blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje.
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«
A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvori nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjeva, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Razmišljanje
- Kontemplirat ću Isusa koji dolazi u rodni Nazaret (r. 16). Vraća se među ljude s kojima je proveo trideset godina Svoga života. Oni su čuli za Njegova mnogobrojna čudesa. Sada Ga slušaju kako govori u sinagogi. Isus zna da je najteže biti prorok među Svojima.
- Prijeći ću u mislima u svoju obitelj i zajednicu. Sjetit ću se ljudi među kojima sam odrastao svojih roditelja, braće i sestara, subraće i susestara. Koje nas duhovne veze danas povezuju? Molim li se za njih?
- U kontemplaciji ću se vratiti Isusu u sinagogi (rr. 17-19). Uvući ću se među tamo okupljeno mnoštvo. Slušat ću Isusa koji čita Izaijino proroštvo. Zastat ću dulje na svakoj rečenici proročanstva.
- Zamislit ću Isusa kako danas čita ove riječi u mojoj crkvi. Gleda u mene. Svojim riječima želi prodrijeti do dubina moje svakodnevice i moga srca.
- Isus dolazi u moje siromaštvo. Što je trenutno moje najveće siromaštvo? Dolazi u moja ropstva. Što je moj zatvor? Dolazi u moju sljepoću. Koji je moj najveći mrak? Dolazi u moje nevolje. Što pritišće moju nutrinu? Donosi mi svoju milost. Za kakvom milošću čeznem?
- Promatrat ću reakcije okupljenih u sinagogi (rr. 20-29). Isus prozire njihova srca. Prokazuje im korijenje njihove nevjere. Njihov odnos s Isusom postao je uobičajen. Naviknuli su se na Njega. Izbacuju Ga iz rodnoga grada.
- Često prebivanje uz Isusa može voditi u dubok odnos s Njime, ali isto tako može predstavljati opasnost da nas odnese u rutinu i malodušno susretanje s Njim. Zamolit ću Ga da se vrati u moj „Nazaret” moj dom, obitelj, zajednicu, mjesta mojih obveza i moje molitve i učini da nanovo oživi moja ljubav prema Njemu.
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
