Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj
Spomendan
Čitanja: Job 1, 6-22; Ps 17, 1-3. 6-7; Lk 9, 46-50.
Klanjanje: Vrbova.
Evanđelje dana (Lk 9, 46-50)
„Tko je najmanji među vama svima, taj je velik!“
U ono vrijeme: U učenicima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se i reče im: »Tko god primi ovo dijete, u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!«
Prihvati Ivan i reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide za nama.« Reče mu Isus: »Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!«
Razmišljanje
- Zamišljam sebe kako stojim među apostolima. Pitaju se tko je među njima najveći. Isus proniče misli Svojih učenika. Zna što se skriva u njihovim srcima i zna njihove želje (rr. 46-47).
- Pokušat ću polako ući u svoju nutrinu i tamo skupa s Isusom razmotriti svoje želje i misli. Što najviše zaokuplja moju nutrinu? Koji se osjećaji javljaju u meni dok promišljam o vrijednosti svoga života? Uspoređujem li se s drugima, natječem li se s njima, zavidim li im?
- Obratit ću pozornost na Isusovu reakciju. On iznenada staje s djetetom posred skupine muškaraca. Zamišljam njihova lica iznenađena Učiteljevim postupkom. Pažljivo slušam Isusove riječi: Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. (r. 48)
- Zamislit ću da se Isus tim riječima obraća meni. U mojim mislima staje preda me s malenim djetetom u naručju. To dijete sam ja. Prihvaća me i privija uza se. Želi pokazati da me prihvaća s ljubavlju.
- Prihvaćanje činjenice da sam malen i bespomoćan pomoći će mi da se prislonim uz Isusa u kojem mogu pronaći svoje istinsko dostojanstvo (r. 48). Bolesni osjećaj veličine i potreba da se on zarađuje „vlastitim rukama” ne dopuštaju mi da osjetim Isusove ruke. Tako ne vidim tko sam u Njegovim očima.
- Zamolit ću Isusa da mi pomogne iskusiti djetinju bespomoćnost u Njegovu naručju. Kakvi se unutarnji osjećaji bude u meni dok se pokušavam zamisliti u Isusovu naručju? Što mi u tome pomaže, a što me ometa?
- Dovest ću Isusu ljude koje poznajem, koji ne slijede Njegov put. Sjetit ću se da i oni, isto kao i ja, pripadaju Isusu (rr. 49-50). Prihvaća ih u Svoj zagrljaj isto kao i mene. Uči me da ih poštujem i volim. Obratit ću pozornost na njihove prirodne darove i dobrotu. Što ja mogu od njih učiti? Pomolit ću se za njih.
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
