Prigodom 20. obljetnice smrti sv. Ivana Pavla II., pape, utemeljitelja Požeške biskupije, u srijedu 2. travnja 2025. godine požeški biskup Ivo Martinović predvodio je euharistijsko slavlje u Svečevoj kapeli u kripti požeške Katedrale. U slavlju su sudjelovali svećenici i vjernici laici djelatni u središnjim biskupijskim ustanovama koji su se toga dana okupili na svoju korizmenu duhovnu obnovu te drugi vjernici grada Požege.
U homiliji biskup se osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije. „Prorok poručuje izraelskom narodu da je Bog poput majke koja ljubi, tješi i brine za svoju djecu. ‘ Može li žena zaboravit’ svoje dojenče (…)? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.’ (Iz 49,15) Izaija gleda na Boga na Boga kao majku punu ljubavi i nježnosti. Božja je ljubav veća od majčine ljubavi, uzvišena i nedokučiva“, ustvrdio je biskup. Rekao je zatim kako Isus u evanđeoskom ulomku produbljuje tu ljubav govoreći Židovima o svojoj povezanosti s Ocem koja je uvijek otajstvena i nedokučiva. „Njegove su riječi i djela usmjerene su na objavu Boga Oca. Iako Židovi vide i čuju što Isus govori, oni to svejedno ne prihvaćaju. „Slijepi su za i ono što vide. Slijepi su za ljubav i dobrotu. Osim što ne prihvaćaju Isusove riječi i govor o povezanosti s Ocem, oni ne prihvaćaju niti njegova djela ljubavi, koja svjedoče za Boga. Takvi smo koji put i mi kad ne prihvaćamo ljubav i dobrotu Boga i ljudi.“
Biskup je nadalje primijetio kako postoji zajedničke poveznice između Izaije proroka, Isusa Krista i sv. Ivana Pavla II., a to su ljubav prema Bogu i prihvaćanje njegove volje u svom životu. „Oni su svojim životom, vjerom i djelima posvjedočili koliko i kako ljube Boga Oca. Nisu ga ljubili samo riječima i govorom o njemu, nego svojim djelima, bićem i životom. Možda se u današnjem svijetu nama to čini teško i neprihvatljivo jer često nastojimo ostvarivati samo svoju volju. Prihvaćati i svjedočiti za volju Božju znači životom svjedočiti ljubav Božju“, poručio je biskup. Kazao je zatim kako i danas mnogi nerijetko niječu i odbacuju ljubav i dobra djela drugih te se tada ponašaju poput Židova koji su iz oholosti i sljepoće srca odbacili Isusa i njegovu objavu Oca.
Biskup je potom govoreći o pontifikati sv. Ivana Pavala II. ističući primjere njegove ljubavi prema svemu stvorenome, od ljudskog života i čovjeka do prirode. „Nemoguće i nije potrebno sada nabrojiti sve što je on učinio u svojem pontifikatu, ali potrebno da shvatimo i prihvatimo njegov život i nesebičnu ljubav prema Bogu, Crkvi i čovjeku. Posebno se danas sjećamo kako je uvijek svjedočio ljubav prema našem narodu i prema našoj Crkvi, a posebno kada nas je pohodio u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kanonizirao je naše svece Nikolu Tavelića, Leopolda Bogdana Mandića i proglasio blaženima kardinala Alojzija Stepinca, Ivana Merza i Mariju Propetog Isusa Petković. Prigodom susreta s našim hodočasnicima u Rimu uvijek je govorio da nas voli i da je uz nas. Nije skrivao da smo mu drag narod, da cijeni našu vjeru, povijest, kulturu i vjernost Svetom ocu i Isusu Kristu.“ Podsjećajući kako se nalazimo u korizmenom vremenu, biskup je pozvao sudionike slavlja da je potrebno obnavljati se u toj vjernosti. Istaknuo je zatim kako nas na tu obnovu i obraćenje pozivaju i naši preci kojih se spominjemo u obljetnici 1100. godišnjice Splitskih sabora i Hrvatskog Kraljevstva te 1800. godišnjice rođenja sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije. „Ovo je sveto korizmeno vrijeme koje nas poziva da obnovimo svoju vjeru, učvrstimo svoju ljubav i da oslonjeni na Gospodina s nadom gledamo u našu budućnost. Neka nam u tome posebno pomogne zagovor Blažene Djevice Marije kojoj je sv. Ivan Pavao II. povjerio svega sebe od svoga djetinjstva sve do svoje smrti.“
