U pripravi za Susret hrvatske katoličke mladeži 2026. u Požeškoj biskupiji, u subotu 24. siječnja 2026. u Novoj Kapeli je održan dekanatski susret krizmanika i mladih Novokapelačkog dekanata. Vrhunac prvoga dijela susreta bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu sa svećenicima iz dekanata.
Polazeći od evanđeoskog odlomka po Marku biskup je u homiliji progovorio o ljudskom čuđenju, ali i o opasnosti pogrešnih prosudbi, neistine i lažnog govora o drugima. U uvodnom dijelu, kroz jednostavna pitanja i izravan dijalog s mladima, potaknuo ih je na razmišljanje o svakodnevnim situacijama u kojima se ljudi iznenade nečijim ponašanjem, istaknuvši da je čuđenje sastavni dio života i međuljudskih odnosa.
Tumačeći evanđeoski tekst u kojem Isusova rodbina i protivnici pogrešno prosuđuju njegovo djelovanje, biskup je pojasnio kako Isusovo ponašanje nije bilo „izvan sebe“, nego drukčije zato što je bilo u potpunosti usmjereno na Božju volju. Njegovo naviještanje Evanđelja, čudesa i ozdravljenja za mnoge su bili znak nečega novoga, ali su kod nekih njegovih sunarodnjaka izazvali odbacivanje i neprihvaćanje. „Isus nije bio izvan sebe, jer je činio ono što je Božje“, naglasio je biskup, upozorivši da i našem životu nerazumijevanje drugoga često prelazi u lažno govorenje o drugome.
U tom duhu, posebno se zadržao na osmoj Božjoj zapovijedi, istaknuvši kako se neistina može očitovati u različitim oblicima, od naizgled bezazlenih laži do teških grijeha ogovaranja i klevetanja. Govoreći mladima, pojasnio je da ogovaranje znači govoriti o nedostacima i pogreškama drugoga u njegovoj odsutnosti s namjerom narušavanja njegova ugleda, dok je kleveta još teži oblik širenja laži koji škodi dobrom glasu i ugledu drugoga, te može duboko raniti dostojanstvo i život osobe. Osvrnuvši se ponovno na Isusov primjer, istaknuo je da su lažne optužbe i klevete dovele do njegove osude i smrti na križu. „Vidimo do koje mjere laž može biti teška – ne samo da uprlja drugoga, nego da mu oduzme i život“, upozorio je biskup.
U nastavku homilije biskup Ivo potaknuo je mlade da razlikuju zdravo čuđenje od odbacivanja te da ne sude druge kad ih ne razumiju ili zbog drukčijeg zdravog mišljenja, izbora ili životnog poziva. Govoreći o mogućim životnim odlukama, poput duhovnog zvanja, istaknuo je kako čuđenje nije i ne mora biti znak osude, nego prilika za otvorenost Božjem djelovanju. Podsjetio je i na blagdan svetoga Franje Saleškoga, koji je, kako je rekao, bio „zaljubljen u Isusa Krista“ i sav svoj život posvetio njemu, potaknuvši mlade da i oni ostanu otvoreni Božjim pozivima.
Zaključujući homiliju, biskup je pozvao krizmanike i mlade da njihovo čuđenje uvijek prerasta u divljenje Bogu, dobrotu i poštovanje prema bližnjima, a ne u laž i osudu drugih. „Nemojte o drugima govoriti neistinu, širiti laži i čuvajte se klevetanja, jer to nije put Isusov“, poručio je, ohrabrivši ih da kao djeca Božja svjedoče vjeru životom ispunjenim dobrotom, radošću, ljubavlju i istinom.
