Četvrtak, 8. listopada 2026.
Biskupija
Biskup Ivo Propovijedi Biskupov pohod zatvoru i kaznionici u Požegi

Biskupov pohod zatvoru i kaznionici u Požegi

U pripravi za svetkovinu Isusova uskrsnuća, požeški biskup Ivo Martinović je na Veliku srijedu 1. travnja 2026. pohodio zatvor i kaznionicu u Požegi te predvodio euharistijsko slavlje sa zatvorenicima i djelatnicima navedenih institucija.

U prigodnoj homiliji biskup je govorio o patnji, vjernosti i nadi, polazeći od riječi proroka Izaije, čije se poruke ovih dana čitaju u liturgiji. Istaknuo je kako Izaija, iako odbačen, neshvaćen i izložen ruglu od svojih sunarodnjaka i najbližih, ne gubi oslonac u Bogu. Upravo u toj njegovoj vjernosti i oslonjenosti na Boga, unatoč patnji i osamljenosti, prepoznaje se slika Krista koji je također bio prezren, odbačen, osuđen i razapet.

Biskup je naglasio kako se u iskustvu proroka Izaije i Krista mogu prepoznati i mnogi ljudi danas, osobito oni koji prolaze kroz teške životne okolnosti. „Svatko od nas barem je nekada iskusio nemoć, gorčinu ili odbačenost“, poručio je, istaknuvši kako upravo promatranje Kristove muke daje snagu za prihvaćanje vlastitog života i očuvanje dostojanstva.

Poseban naglasak stavio je na lik Jude, apostola koji izdaje Isusa, upozorivši kako nevjernost uvijek ima svoje dublje uzroke. Govoreći o mogućim motivima, poput materijalnih interesa ili pogrešnih političkih očekivanja, istaknuo je kako je u konačnici riječ o gubitku svijesti o vlastitom dostojanstvu i udaljavanju od Boga. „Pitanje vjernosti ili nevjernosti tiče se svakoga od nas, jesmo li vjerni Bogu, sebi i onome na što smo pozvani“, naglasio je te da osima ljudskog motiva nevjernosti ne treba zaboraviti i utjecaj sotone.

U tom kontekstu potaknuo je okupljene na povjerenje u Boga, ističući kako ono ne uklanja patnju, ali daje snagu da se ona nosi i nadvlada. Kao primjer takve vjernosti i ustrajnosti naveo je Maricu Stanković, koja je nepravedno osuđena te je pet godine provela u zatvoru u Požegi. Unatoč trpljenju i trenucima nutarnjih kriza, kušnji i tame, ostala je vjerna Bogu, o čemu svjedoče i njezini zapisi iz zatvora.

Biskup je istaknuo kako nam ona svjedoči da i u trenucima duhovne suhoće i osjećaja napuštenosti čovjek može ostati vjeran Bogu, podsjetivši na riječi Marice Stanković koje svjedoče o borbi, ali i ustrajnosti u molitvi, traženju Boga i oslonjenosti na njega.

Zaključujući homiliju, biskup je pozvao sve nazočne da ne gube povjerenje u Boga, nego da u njemu uvijek iznova pronalaze snagu za novi početak. „U Bogu uvijek postoji mogućnost nove budućnosti“, poručio je, istaknuvši kako nakon križa dolazi uskrsnuće te kako Božje milosrđe nadilazi svaku slabost i grijeh.