Na mjesnom groblju u Mihaljevcima kod Požege, u četvrtak 28. svibnja 2026. godine, pokopana je Sretenka Alatić, r. Beno, majka svećenika Požeške biskupije Patrika Alatića. Sprovodne obrede predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s okupljenim svećenicima, rodbinom, prijateljima i vjernicima.
Na početku sprovodne homilije biskup je u ime klera Požeške biskupije i osobno izrazio iskrenu sućut sinu Patriku, kćeri Karolini te sinovima Dominiku i Benjaminu s njihovim obiteljima, kao i svoj rodbini i svima okupljenima koji su bili povezani s pokojnicom. Istaknuo je kako Božja riječ u trenutcima tuge i oproštaja donosi utjehu i nadu u vječni život po Kristu uskrsnulome.
Podsjećajući na riječi svetog Pavla iz Poslanice Filipljanima te Isusove riječi iz Ivanova evanđelja, biskup je naglasio kako kršćanska nada počiva na vjeri u uskrsnuće i zajedništvo s Bogom u vječnosti. Kazao je kako Isus svojim učenicima donosi utjehu i sigurnost obećanjem o „mnogim stanovima u Očevu domu“, a upravo u njegovu uskrsnuću te riječi dobivaju svoju punu istinitost i snagu.
Govoreći o životu pokojne Sretenke, biskup je istaknuo da je svoj život utkala u obitelj kroz ljubav, žrtvu i služenje suprugu, djeci i unučadi, ali i u živote mnogih ljudi s kojima je bila povezana. Naglasio je kako se njezina vjera i ljubav nisu očitovale samo u riječima, nego u svakodnevnoj brizi, dobroti i požrtvovnosti. Posebno je izdvojio njezinu povezanost sa sinom Patrikom kojega je, kako je rekao, „svojom vjerom, molitvom i majčinskom ljubavlju podupirala u njegovu svećeničkom pozivu i životu“.
Biskup Ivo podsjetio je okupljene kako Isusove riječi: „Neka se ne uznemiruje srce vaše. Vjerujte u Boga i u mene vjerujte“, donose utjehu svima koji se suočavaju s boli rastanka te pozivaju na duboko povjerenje u Boga, „darovatelja života i gospodara naših koraka i životnog puta“. Zahvalio je pokojnoj Sretenki za svu majčinsku ljubav i žrtvu kojom je obogatila živote svoje djece i obitelji, istaknuvši kako su njezina vjera, molitva, savjeti i životni primjer bili dragocjen putokaz njezinoj djeci i unučadi.
Osvrnuvši se na posljednje razdoblje njezina života, biskup je rekao kako je križ bolesti i trpljenja nosila sjedinjena s Kristom, crpeći snagu iz euharistije i molitve. Kazao je kako je upravo u kušnjama i patnji još snažnije sudjelovala u Kristovu križu i njegovu putu prema uskrsnuću. Izrazio je vjeru da će Gospodin njezino „tijelo koje je služilo životu i bilo nositelj života i nade“ preobraziti slavom neraspadljivosti i besmrtnosti.
Na kraju homilije biskup je zahvalio pokojnoj Sretenki za sve znakove ljubavi, pažnje, dobrote i blizine koje je tijekom života darivala svojoj obitelji i drugima. Istaknuo je kako se „zrake njezine ljubavi, vjere i nade nastavljaju širiti po životu djece i unučadi“, a posebno po služenju sina Patrika koji vjernicima naviješta Kristovu poruku spasenja i života vječnoga. Zaključujući homiliju, biskup je preporučio pokojnicu Božjem milosrđu moleći da je Krist primi „u svoje stanove svjetlosti i mira“ te svima okupljenima udijeli utjehu, snagu vjere i nadu u vječni život.
