Požeški biskup Ivo Martinović predvodio je u subotu 13. lipnja 2026. u Slatinskom Drenovcu svetu misu za oko 500 žrtava partizansko-komunističkog progona tijekom Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega, ubijene i bačene u tamošnju masovnu grobnicu, „Slavonsku Jazovku“.
U homiliji je biskup Ivo, polazeći od evanđeoskih riječi: „A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu“, istaknuo kako je spomen na nevine žrtve duboko upisan u srca okupljenih vjernika. „Ovdje smo i mi, draga braćo i sestre, jer se u molitvi i u našim srcima čuva uspomena na ove žrtve, na stradanja, na zločine koji su se dogodili nad nevinim, nedužnim osobama našega naroda u ovim krajevima“, poručio je.
Naglasio je kako ljudsko srce ne čuva samo uspomene, nego i uvijek nešto traži. Rekao je da vjernici u tom spomenu ubijenih i stradalih u svojim srcima traže zajedništvo s Bogom i pokojnima, Božje milosrđe, te da Gospodin primi njihove molitve, zahvalnost, ljubav i poštovanje prema pokojnicima. Istodobno je podsjetio da današnji čovjek, suočen sa zlom rata i ljudskog stradanja, traži smisao, sigurnost u Bogu, utjehu i nadu.
Osvrćući se na lik Blažene Djevice Marije, biskup je istaknuo kako je njezino i srce svetog Josipa bilo obilježeno trajnim traženjem i nastojanjem da razumije Božji naum, osobito u trenutcima patnje i promatranja nevine muke i smrti svoga Sina. U tom svjetlu, rekao je, moguće je naslutiti i bol svih onih koji su pretrpjeli nepravdu i nasilnu smrt, kao i patnju njihovih obitelji. Posebno je istaknuo majčinsku ljubav koja ne prestaje ni nakon smrti najmilijih. „Majčinsko srce, majčinska bol, majčinski krik, majčinski vapaj i majčinska molitva nikada ne prestaju tražiti i svjedočiti molitvu i ljubav svoga srca prema svojoj djeci, prema svojoj obitelji“, ustvrdio je.
Biskup je potom istaknuo kako Isusove riječi o potrebi da bude „u onome što je Oca njegova“ upućuju sve ljude prema nebeskom Ocu i otkrivanju vlastitoga identiteta u zajedništvu s Bogom. Podsjetio je na kapelu Presvetoga Srca Isusova koja se nekoć nalazila na tome području kao mjesto molitve i pouzdanja u Božju pomoć, izrazivši uvjerenje da je upravo Božja blizina bila snaga mnogima koji su prolazili kroz teške trenutke stradanja.
Govoreći o Božjoj pravednosti, biskup je naglasio kako ona ne dolazi uvijek onako kako ljudi očekuju, ali da je njezino ostvarenje sigurno. Istaknuo je zahvalnost što se na tome mjestu može dostojanstveno moliti za žrtve i iskazati dostojno poštovanje njihovoj žrtvi. „Zahvalni smo Bogu za ove trenutke što možemo biti na ovom svetom mjestu nedužne prolivene krvi, vapaja, molitve i predanja Bogu svojeg života i duše“, rekao je.
Na kraju homilije biskup je pozvao okupljene da u Bezgrješnom Srcu Marijinu prepoznaju izvor utjehe i snage za svoj život te da u primjeru Isusa i njegove Majke otkriju istinsku ljubav koja se očituje u potpunom predanju Bogu. Istaknuo je kako se u životima poginulih i nedužno ubijenih prepoznaje svjedočanstvo dostojanstva vjere, obitelji i naroda. „U njihovim životima i žrtvama otkrivamo snagu koja govori o dostojanstvu naroda i obitelji, dostojanstvu vjere i srca koje, i kad umire, ne prestaje ljubiti“, zaključio je biskup, moleći da Gospodin svima udijeli takvu iskrenu ljubav i vjernost koja se očituje u ljubavi i služenju Bogu i ljudima.
