Požeški biskup Ivo Martinović pohodio je u nedjelju 28. lipnja 2026. godine Župu sv. Augustina Biskupa u Velikoj te u župnoj crkvi predvodio župno euharistijsko slavlje i krstio Rafaelu i Marisu, četvrto i peto dijete u obitelji Mate i Marte Marčinković te Mariju, treće dijete u obitelji Marka i Maje Abramović.
U homiliji biskup Ivo istaknuo je kako Božja riječ uvijek govori o Bogu, o životu i čovjeka usmjerava prema vječnosti. Osvrnuo se na prvo čitanje iz Druge knjige o kraljevima, podsjetivši kako je prorok Elizej, učenik velikog proroka Ilije, živio kao prognanik. Gostoljubivost jedne žene prema proroku Elizeju Bog nagrađuje potomstvom „Za dobro koje se čini drugima Bog nas uvijek blagoslivlja“, poručio je biskup, te naglasio kako je upravo dar života jedan od najvećih Božjih blagoslova.
Govoreći o Poslanici Rimljanima, pojasnio je kako nam sv. Pavao poručuje da krštenjem postajemo dionici Božjeg života u Kristu, jer snagom Duha Svetoga čisti se naša duša od grijeha i osoba ulazi u novi život u Kristu. „Po krštenju bivamo uronjeni u Božji život, u Božji svijet te postajemo djeca Božja i Isusovi učenici. To će se po sakramentu krštenja ostvariti s malom Marijom, Marisom i Rafaelom. Po sakramentu krštenja ne samo da smo uronjene u Božji život, nego već primaju zalog vječnoga života“, rekao je biskup. Dodao je kako nam se po sakramentu krštenja otvaraju vrata vječnosti, ali ujedno nas to otajstvo poziva na trajnu borbu protiv grijeha. „Budući da nam ostaje sklonost na grijeh, potrebno je truditi se, boriti se protiv grijeha i nadvladavati ga kako bismo ostvarili život vječni. Život se vječni ostvaruje naporom, odricanjem i žrtvom, a sve to dobiva svoj pravi smisao u ljubavi“, istaknuo je.
Tumačeći evanđeoski odlomak, biskup se posebno zaustavio na Isusovim zahtjevnim riječima o odricanju. Pojasnio je kako Isus ne poziva na odbacivanje obitelji, nego želi pokazati da Bog treba imati prvo mjesto u čovjekovu životu te da prava ljubav prema Bogu čovjeka osposobljava za još veću ljubav prema bližnjima. „Isus ne stavlja pred nas samo moralni ideal, nego samoga Boga kao najveći ideal radi kojega se treba odricati. A što to znači? Uzeti svoj križ i činiti djela milosrđa. To je ljubav prema drugome“, kazao je.
Naglasio je kako Isus svoju poruku sažima u riječima o jednostavnoj slici čaše hladne vode, pokazujući da se veličina ljubavi očituje u svakodnevnim djelima dobrote. „Koliko je Isus zahtjevan, primjećujemo iz vlastitoga života, ali isto tako vidimo da je ljubav uvijek zahtjevna jer je darivanje samoga sebe“, rekao je biskup, povezujući tu istinu s roditeljskim pozivom. Upitao je okupljene: „Nije li roditeljska ljubav prema Marisi, Rafaeli i Mariji odricanje? Nije li darivanje sebe? Nije li prihvaćanje novoga života žrtva, dara ljubavi i služenja Bogu?“
Obraćajući se roditeljima novokrštenica, biskup je istaknuo da su prihvaćanjem i darom života postali suradnici Božjeg stvarateljskog djela te da će po sakramentu krštenja i odgojem u vjeri svoju djecu uvesti u otajstvo života djece Božje. Potaknuo ih je da vlastitim primjerom svjedoče ljepotu ljubavi, odricanja i služenja.
Na kraju homilije biskup je poželio da Božja ljubav, objavljena u Isusu Kristu, bude temelj njihova obiteljskog života. „Ima li ljepšeg dara od služenja svojoj obitelji? Ima li većeg dara od darovati svoj život onima koji su nama od Boga? Neka im vaša vjera bude uzor, a Bog ideal, da s njime ostvare ljepotu sadašnjosti i puninu vječnosti“, zaključio je biskup Ivo.
